loader image

Transrodnost i transseksualnost

apr 8, 2021 | Adolescencija od A do Š | 0 Komentara

Od rođenja, uče nas da se uklapamo u određene rodne uloge. Devojčice se oblače u roze, dečaci u plavo. Igračke se kupuju u zavisnosti od toga da li je dete dečak ili devojčica. Dečacima se često šalje poruka „da ne plaču kao devojčice“, a devojčicama „da se ponašaju fino, kao prave dame“. Kod devojčica se ceni ako pokažu nežnost i poslušnost, a kod dečaka sposobnost za rešavanje problema.

Vremenom, takva ponašanja, stil oblačenja, komunikacije, osobine, postaju deo našeg identiteta. Međutim, šta se dešava kada osoba oseti da je zarobljena u svom telu, odnosno pogrešnom polu i da društveno prihvaćene rodne uloge ne odgovaraju njenom identitetu?

 

Transrodne osobe

Kako bi se razumelo određenje transrodnih osoba, važno je napraviti razliku između pola i roda.

Pol predstavlja biološko određenje muškosti ili ženskosti. Čine ga nasledni materijali: za žene xx hromozom, za muškarac xy hromozom, polne žlezde koje luče muške ili ženske polne hormone i sekundarne polne karakteristike koje se razvijaju pod uticajem tih hormona. To su kod žene npr. grudi, vagina, materica, građa tela u obliku peščanog sata… Kod muškaraca su to dublji glas, maljavost, široka ramena i uski kukovi…

Rod je unutrašnji doživljaj osobe da je muškarac ili žena i predstavlja deo našeg identiteta. On se, između ostalog, odnosi na norme, vrednosti, hobije, ponašanja, imena, boje, odeću, obuću, igračke, šminku, sportove. Rodni identitet se najčešće formira od treće do pete godine života.

Istorijski gledano, mnoga, ako ne i većina društava, prepoznala su samo dve različite, široke klase rodnih uloga, binarnu verziju muškog i ženskog roda, koja u velikoj meri odgovara biološkim polovima muškarca i žene. Kada se rodi beba, društvo dodeljuje dete jednom ili drugom polu na osnovu vidljivih genitalija.

Međutim, neka društva su istorijski priznavala i čak odavala počast ljudima koji ispunjavaju rodnu ulogu koja postoji više usred kontinuuma između ženskog i muškog polariteta. Na primer, havajski mahu, koji zauzimaju „mesto u sredini“ između mužjaka i žene, ili Ojibve ikvekaazo, „muškarci koji odluče da funkcionišu kao žene“, ili ininiikaazo, „žene koje funkcionišu kao muškarci „. Na prostorima bivše SFRJ, poznat je pojam “virdžine”, biološke žene koja funkcioniše kao muškarac.

Pored ovih tradicionalno priznatih trećih rodova, mnoge kulture danas u različitoj meri prepoznaju i razne nebinarne rodne identitete. Ljudi koji nisu binarni imaju rodne identitete koji nisu isključivo muški ili ženski. Oni se mogu identifikovati kao preklapajući rodni identiteti, sa dva ili više rodova, nemaju rod; kao fluktuirajući rodni identitet ili su treći ili drugi rodovi. Prepoznavanje nebinarnih rodova još uvek je nešto novo u zapadnoj kulturi, a nebinarni ljudi mogu se suočiti sa povećanim rizikom od napada, uznemiravanja i diskriminacije.

Kod najvećeg procenta ljudi, pol i rod se podudaraju. Međutim, u slučaju transrodnih osoba, rodno izražavanje izlazi iz okvira društveno definisanih rodnih uloga koje su uslovljene određenim polom. One osećaju da su zarobljene u pogrešnom telu, i da njihov spoljašnji izgled ne odgovara njihovom unutrašnjem doživljaju. Transrodne osobe osećaju neusaglašenost između biološkog pola i rodnog identiteta. Rodni identitet transrodnih osoba može biti muški (u ovom slučaju je osobi na rođenju pripisan ženski pol), ženski (osobi je na rođenju pripisan muški pol), dok se kod nekih može javiti doživljaj da su negde između kategorije muško i žensko, da se njihov rodni identitet menja tokom godina, kao i da nemaju rod.

 

Kada se najčešće ispoljava transrodnost?

U slučaju pojedinih osoba, nesklad između pola i roda može se primetiti od detinjstva. Dečaci počinju da oblače odeću namenjenu devojčicama, najčešće su u igri sa devojčima, interesuju se za nakit i šminku, kao i obrnuto. Deca ponekad mogu i izmisliti ime koje pripada suprotnom polu od njihovog, želeći da ih drugi tako zovu. Odnosno, dečaci se u komunikaciji mogu izražavati u ženskom rodu, a devojčice u muškom. Odrasli ispoljeno ponašanje mogu pripisivati igri, imitiranju nekog odraslog, dok nekada mogu reagovati i burno, čak i batinama.

Pubertet je najčešće najkritičniji period za transrodne osobe. Telo počinje da se menja velikom brzinom, sekundarne karakteristike određenog pola počinju da se sve više ispoljavaju i primećuju. Tinejdžeri ženskog pola, a muškog roda, mogu prolaziti kroz veliku patnju kada primete da se njihove grudi razvijaju i da su dobile prvu menstruaciju. Tada pokušavaju da prikriju obline karakteristične za ženski pol uz pomoć široke odeće, steznika ili drugih sredstava. Kod tinejdžera koji su muškog pola, a ženskog roda, javlja se briga i strah zbog maljavosti, dubljeg glasa, sve širih ramena, visine i broja obuće.

Još jedan razlog zašto je transrodnim osoba period puberteta posebno težak i bolan, leži u činjenici da i okruženje sve više prepoznaje njihovu različitost zbog čega često mogu biti žrtve diskriminacije i nasilja. Adolescenti se tada povlače u sebe, javljaju se depresivne epizode, visok stepen anksioznosti, ponekad i samopovređivanje, kao i suicidalne misli.

 

Šta je rodna disforija?

Kada se kod osobe javi trajni distres, patnja i nezadovljstvo zbog neusaglašenosti pola i roda, odnosno kada osoba ima trajni osećaj zarobljenosti u pogrešnom polu, govorimo o rodnoj disforiji. Postoji velika mogućnost da se rodna disforija razvije u adolescenciji, s obzirom na to da telo počinje da se sve intenzivnije menja i razvija u neželjenom smeru. Sem toga, u tom periodu se otvaraju i brojna psihološka i afektivno obojena pitanja. Važno je da se osobe sa rodnom disforijom dobro informišu o procesu prilagođavanja pola, prednostima i manama koje prate taj proces, medicinskim intervencijama, posledicama delovanja hormona, kao i potencijalnim reakcijama od strane okruženja.

Može se desiti da se kod dece mlađeg uzrasta koja pokazuju rodnu disforiju, zapravo radi o homoseksualnoj orijentaciji što postane jasnije početkom adolescencije. Zbog toga je potrebno otvoreno i strpljivo razgovarati sa detetom, ne žuriti sa zaključcima, i otvoriti temu seksualne orijentacije.

 

Transseksualnost

Transrodne osobe koje su uključene u proces prilagođavanja pola putem operativnih zahteva i medicinskih tretmana nazivaju se transseksualne osobe. Dok su transrodne osobe one čiji identitet nije usaglašen sa društveno prihvaćenim rodnim ulogama i koje rade na promeni identiteta kroz nehirurške metode, transseksualne osobe su one koje su uključuju u proces tranzicije iz jednog pola u drugi. Tranzicija podrazumeva stručnu procenu, terapiju hormonima, operativne zahvate, nadogradnju ili odstranjivanje sekundarnih polnih karakteristika i trajno življenje kao osoba pola u koji se prelazi. Prema određenim podacima, najveći broj osoba se ne pokaje nakon tranzicije. Češći je slučaj da se biološki muškarci koji se osećaju kao žene odluče na korak prilagođavanja pola.

 

Seksualna orijentacija transrodnih/transseksualnih osoba

Iako pretpostavke o seksualnoj orijentaciji transrodnih osoba na osnovu njihovog biološkog pola mogu biti česte, one se u velikom broju slučajeva ne pokazuju kao tačne. Važno je znati da ne postoji poveznost između transrodnosti ili transseksualnosti i seksualne orijentacije. Seksualna orijentacija podrazumeva erotski odnos prema drugim osobama i trans osobe takođe mogu biti heteroseksualne, homoseksualne, biseksualne, aseksualne orijentacije. Transžena (osoba koja je biološki muškarac) koju privlače druge žene, identifikuje se kao lezbejka, dok se transmuškarac (osoba koja je biološki žena) kojeg privlače druge žene, identifikuje kao heteroseksualac. Svoju seksualnu orijentaciju definišu prema svom rodnom identitetu.

 

 

Kako osoba postaje transrodna?

Na pitanje zašto je neka osoba transrodna ili transeksualna, odgovor ne bi trebalo tražiti u načinu vaspitavanja ili ophođenja prema svom detetu. Transrodnost deteta ne uzrokuje neki traumatičan događaj u detinjstvu, želja roditelja da ima dete suprotnog pola, odsustvo podsticanja deteta da intenzivnije iskaže ponašanja koja su društveno predodređena rodnim ulogama, nedostatak brige o detetu ili slično. Još uvek ne postoji jasan razlog zbog kog su neke osobe transrodne, ali se pokazuje da su u pitanju biološki uzrokovane različitosti i da se deca rađaju kao takva.

 

Mentalno zdravlje transrodnih/transeksualnih osoba

Trans osobe u većoj meri pokazuju probleme u psihičkom funkcionisanju nastale kao posledica reakcije okoline na njihovu različitost. Ispoljavaju probleme sa depresijom, anksioznošću i veći je procenat rizika da počine samoubistvo. Usled neuklapanja u društveno prihvaćene rodne uloge, trans osobe su neretko na meti zlostavljanja i diskriminacije. Najčešće su neprihvaćeni, odbačeni i žrtva fizičkog, psihičkog i seksualnog nasilja, što ostavlja dugoročne posledice na njihovo mentalno zdravlje.

Diskriminacija ovih osoba može biti na svesnom nivou, kroz namerno povređivanje, ali može biti i na nesvesnom, jer njihovo rodno izražavanje odstupa od nečeg što je uobičajeno i društveno prihvaćeno. Trans osobe mogu internalizovati nasilne poruke koje primaju zbog čega počinju da ispoljavaju mržnju i prezir prema sebi, povlače se i izbegavaju kontakt sa drugim osobama. Reakcije bliskih ljudi iz okruženja koja upućuju na to da bi trebalo da promene ono što suštinski osećaju, izazivaju kod trans osoba osećanje velike patnje. Takođe, drugi ih često mogu posmatrati samo kroz prizmu neusaglašenosti pola i roda, i zanemariti sve druge značajne aspekte njihove ličnosti što izaziva osećanje napuštenosti i usamljenosti.

Osobe koje ispoljavaju prezir, strah, gađenje, predrasude i diskriminaciju prema osobama čije rodno izražavanje odstupa koje odstupaju od biološkog pola i društveno utemeljenih rodnih uloga manifestuju transfobiju.

Osobama koje prolaze kroz stresan period upoznavanja sebe, samootkrivanja, i mirenja sa svojim različitostima najviše može pomoći sigurno i blisko okruženje u kojem su prihvaćeni i voljeni takvi kakvi jesu.

Životni put transrodne osobe verno je prikazan u biografskom filmu Dankinja (The Danish girl, 2015). Priča, na primeru transžene Lili Elbe, prve osobe koja je prošla kroz dokumentovani proces tranzicije iz muškog pola u ženski, otvara brojna pitanja kroz koja prolaze trans osobe.

 

Izvori:

transserbia.org

labris.org.rs

Put u prosTRANStvo (2012): LORI

https://en.wikipedia.org/wiki/Gender

 

 

 

 

Autor: Jelena Janjić

Pedagog i sistemski porodični psihoterapeut

0 komentara

Prosledi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Povezani članci