loader image

Identitet i samopouzdanje u adolescenciji

jan 9, 2022 | Adolescencija od A do Š | 0 Komentara

 

Dete počinje sa izgrađivanjem identiteta kada počne da razlikuje sebe od drugih ljudi i kad počne svesno da primećuje svoje misli, osećanja i doživljaje.

 

Problem identiteta je ključni problem adolescencije

U adolescenciji se događa proces individuacije u kojem se osoba, od nemoćnog deteta zavisnog od roditelja, pretvara u nazavisnu odraslu osobu.

Kako bi to postigao, adolescent se emocionalno odvaja od roditelja i vidi ih u drugom svetlu: kao osobe koje nemaju odgovore na sva pitanja i koje nisu svemoćne. Ideje o tati koji je najjači i najpametniji i mami koja je najlepša padaju u vodu: dolazi do deidealizacije roditelja, mlada osoba postaje izrazito kritična prema roditeljima, ne prihvata bespogovorno i preispituje roditeljske vrednosti i stavove.

Adolescent, zapravo, “pronalazi sebe”.

(Photo by cottonbro from Pexels)

Opisuje se pet uobičajenih načina na koje adolescenti traže sebe u svetu odraslih (Parrott):

  1. Statusni simboli, kao što je nošenje određene odeće i posedovanje određenih predmeta omogućuju tinejdžerima uključivanje u poželjne vršnjačke grupe koje im pomažu u razvoju identiteta. Verovatno nema roditelja čije dete nije želelo da ima najnoviji model patika ili telefona.
  2. 2. Buntovnost prema roditeljima i drugim osobama od autoriteta (nastavnici, institucije) ukazuje na želju za preispitivanjem njihovih vrednosti i odvajanjem od njih, uz istovremeno prihvatanje od strane vršnjaka. Mnoge revolucije i promene u društvu su kretale baš od studenata i srednjoškolaca.
  3. Zabranjena ponašanja kao što je pušenje cigareta, pijenje alkohola, (zlo)upotreba droga, seksualne aktivnosti i sl., predstavljaju pokušaj igranja uloga odrasle osobe i daju adolescentu doživljaj moći.
  4. Oponašanje idola takođe predstavlja eksperimentisanje sa različitim društvenim ulogama, a identifikacija sa idolom pruža tinejdžeru osećaj pripadnosti određenoj društvenoj grupi.
  5. Netolerantnost prema vršnjacima izvan svoje grupe (metalci vs. gaseri) ili isključenje iz vršnjačke grupe način je na koji se tinejdžeri distanciraju od karakteristika koje smatraju nepoželjnim i na taj način učvršćuju delove svog identiteta.

Neki traumatski događaj koji je mlada osoba doživela (bolest, gubitak bliske osobe, vršnjačko nasilje, razvod roditelja) ili teškoće na koje nailazi u pokušaju uklapanja u društvu, mogu biti prepreka u pronalaženju sopstvenog identiteta.

(Photo by cottonbro from Pexels)

Dok se identitet označava kao “ono što mislimo da jesmo”, samopouzdanje podrazumeva kako se osećamo vezano za to što mislimo da jesmo. Generalno, samopouzdanje se u adolescenciji smanjuje. Na njega negativno mogu uticati neprihvaćenost u vršnjačkoj grupi, kao i uslovno prihvatanje od strane roditelja: „Ja bih te više voleo/volela kada bi bio/bila bolji đak, ambiciozniji/a, poslušniji/a, kao tvoj brat, sestra, Bane… “

(Photo by Eliott Reyna on Unsplash)

Neka roditeljska ponašanja tesno su povezana sa samopouzdanjem kod adolescenata, a to su pre svega podržavajuć pristup, prepoznavanje i pohvaljivanje postignuća, bezuslovno prihvatanje deteta, jasno definisanje pravila, poštovanje detetove potrebe za autonomijom, podsticanje izražavanja osećanja. Deca prezaštićujućih, zanemarujućih ili preterano kritikujućih roditelja, koji u vaspitanju često koriste kaznu, obično su nižeg samopouzdanja.

 

Uloga roditelja u formiranju identiteta

Jedan od zadataka adolescencije jeste odvajanje od roditelja, ali to ne znači da roditelji mladoj osobi nisu potrebni u ovoj fazi i u samoj potrazi za identitetom.

  1. Poverenje i bliskost se izgrađuju od najranijeg detinjstva. Čekanje do tinejdžerskog uzrasta da bi se započeli ‘ozbiljniji’ razgovori verovatno neće dovesti do željenih rezultata. To se odnosi i na priče o seksu, drogama, alkoholu, vezama, koje za mnoge roditelje predstavljaju tabu teme.
  2. Fleksibilnost je neophodna kada imate adolescenta u kući. Detetu predškolskog uzrasta odgovara red i struktura, ali adolescentu treba više slobode i u odlučivanju i u rasporedu.
  3. Važno je adolescentima dati dovoljno vremena i prostora za njihovo istraživanje. Dok god njihove aktivnosti nisu opasne po njih same ili druge osobe, važno je pružiti im priliku da probaju različita ponašanja, uloge i interesovanja kako bi videli u čemu se pronalaze. Ovo, nažalost, podrazumeva i neka ponašanja koja zabrinjavaju roditelje (izbor ekstremnog sporta, odustajanje od neke aktivnosti kojoj je adolescent prethodno godinama bio posvećen, na primer sviranje klavira, promena škole, promena fakulteta…)
  4. Važno je dozvoliti adolescentu da pravi greške, pomoći im da se nose sa posledicama tih grešaka i da iz njih uči.
  5. Dobro je da pravila bude malo i da su usmerena na važnije stvari. Važno je da birate bitke koje vodite sa adolescentom: ako vam je bitno da dete bude dobar đak, verovatno bi bilo dobro da odustanete od toga kako bi trebalo da se oblači.
  6. Važno je imati osećaj šta se dešava s decom – čime se bave, gde se nalaze, s kim se druže. Ali, ovde je važno detetu pokazati iskreno interesovanje za njega i njegov život, a ne postaviti se kao kontrolor koji mora da spreči da nešto ne pođe po zlu. Ako je roditeljevo “interesovanje” zapravo kontrolorsko ponašanje, mlada osoba će početi da skriva informacije od roditelja it u se gubi poverenje i bliskost.
  7. Ukoliko adolescent ne uspeva da nađe aktivnosti u kojima nalazi zadovoljstvo, treba mu u tome pomoći i usmeriti ga (hobi, posao, volontiranje). Aktivnosti su u ovom periodu jako bitne jer povezuju mladu osobu sa vršnjačkom grupom, omogućavaju lični rast i razvoj, osmišljavaju život i doprinose većem zadovoljstvu.
  8. Važno je adolescentu dati do znanja da mu je roditelj uvek dostupan za razgovor i podršku.
  9. Budite deci primer istraživanja, ispitivanja i obavezivanja određenim vrednostima i ciljevima. Važno je da adolescent čuju i priču svojih roditelja: kako su oni donosili određene životne odluke i kako su se razvili u to što sada jesu, kako su savladavali prepreke. Mnogi roditelji žive kroz decu i očekuju da deca ispune nešto što oni nisu uspeli.
  10. Podstičite mladu osobu da preuzima inicijativu i sama donosi odluke.

 

Adaptirano sa:

  1. https://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/trebamo-li-brinuti/
  2. Kako se formira identitet u adolescenciji, www.istražime.com
  3. Naslovna fotografija: Cottonbro from Pexels

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Autor: Katarina Višić

Psihoterapeut

0 komentara

Prosledi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Povezani članci