loader image

Problemi u seksualnom životu muškaraca

feb 28, 2021 | O vezama i braku | 0 Komentara

U današnje vreme u masovnim medijima slobodno i otvoreno se razgovara o različitim aspektima seksualnosti. Nasuprot tome, seksualnost se relativno retko pominje u psihijatrijskoj i opštoj medicinskoj praksi, i samo mali broj onih koji se bore sa problemom u oblasti seksualnog funkcionisanja odlazi na konsultacije sa stručnjacima. Muškarci koji se susreću sa seksualnim problemima ređe će nego žene potražiti pomoć, i generalno oklevaju da otvoreno razgovaraju o tim problemima sa svojim lekarima. Britansko istraživanje iz 2003. godine pokazalo je da je trećina muškaraca i više od polovine žena koje su bile seksualno aktivne u prethodnoj godini prijavilo seksualne poteškoće koje su trajale duže od mesec dana, a samo 10% muškaraca i 20% žena je potražilo pomoć vezano za problem.

Zadovoljavajući seksualni život važan je za doživljaj fizičkog i psihološkog blagostanja. Shodno tome, kada je seksualna funkcionalnost oštećena, to može značajno narušiti ukupan kvalitet života osobe i voditi ozbiljnom nezadovoljstvu i patnji.

Prvi korak kod seksualnih poteškoća kod muškaraca

Kada se jave problemi u seksualnom funkcionisanju muškarca, prvo je neophodno ispitati da li postoje mogući organski uzroci tih problema. Seksualne disfunkcije mogu se javiti u okviru različitih somatskih bolesti, ili kao neželjeni efekat primene nekih lekova ili terapijskih intervencija. Mnogi muškarci više vole da veruju da njihov seksualni problem ima organski uzrok, jer se to često lakše leči lekovima ili medicinskim intervencijama. Ukoliko nema organskih uzroka onda su problemi izazvani različitim psihološkim faktorima i za njihovo prevazilaženje neophodna je psihoterapija. Međutim, čak i u slučajevima kada su prisutni organski uzroci, mnogi muškarci takođe imaju koristi od psiholoških intervencija, obzirom da i organski izazvane teškoće imaju svoje psihološke posledice.

Glavni seksualni poremećaji kod muškaraca

DSM IV, dijagnostički i statistilki priručnik za mentalne poremećaje Američke psihijatrijske asocijacije (APA), klasifikuje seksualne poremećaje na osnovu tačke u kojoj se javlja problem u seksualnom ciklusu. On navodi sledeće seksualne disfunkcije kod muškaraca: erektilna disfunkcija; preuranjena ejakulacija; odložena ejakulacija; poremećaj hipoaktivne seksualne želje kod muškaraca; seksualna disfunkcija izazvana supstancama / lekovima; druge određene seksualne disfunkcije; i nespecifikovane seksualne disfunkcije. Da bi se udovoljilo kriterijumima za dijagnozu ovih stanja, APA navodi da pacijent treba da doživi disfunkciju u 75–100% slučajeva, sa minimalnim trajanjem od najmanje šest meseci i da smatra da disfunkcija izaziva značajnu neprijatnost i patnju. Disfunkcija se može klasifikovati kao blaga, umerena ili teška.

Čini se da su erektilna disfunkcija i prevremena ejakulacija najčešće prijavljeni muški seksualni problemi. Svetska studija iz 2005. godine otkrila je da se prevremena ejakulacije javlja kod 30% muškaraca starosti između 40–80 godina. Takođe je utvrđeno da se učestalost erektilne disfunkcije povećava sa godinama, te da se javlja kod 6% muškaraca mlađih od 49 godina, kod 16% muškaraca u starosnoj grupi između 50–59 godina, kod 32% muškaraca u dobi od 60–69 godina i 44% muškaraca u dobi od 70–79 godina. Ostale muške seksualne disfunkcije imaju tendenciju da pogađaju manje od 10% muškaraca svih starosnih grupa.

Najčešći seksualni problemi kod muškaraca

 

  1. Erektilna disfunkcija

Erektilnu disfunkciju karakteriše ponavljana nemogućnost postizanja ili održavanja odgovarajuće erekcije tokom partnerskih seksualnih aktivnosti. Ovo može biti primarno (tj. dogodilo se od početka partnerske seksualne aktivnosti) ili sekundarno (tj. dogodilo se nakon perioda normalne seksualne funkcije). Erektilna disfunkcija se često javlja zajedno sa preuranjenom ejakulacijom.

Postoje različiti psihološki faktori koji mogu predisponirati neke muškarce da razviju primarnu erektilnu disfunkciju. Tu spadaju: manjak samopouzdanja u pogledu seksualnih performansi, nelagodnost u pogledu seksualnosti, traumatično ili teško prvo seksualno iskustvo i različiti verski tabui.

Sekundarna erektilna disfunkcija može biti izazvana različitim organiskim faktorima, kao što su: starenje, bolest ili operacije, zloupotreba alkohola i supstanci. Međutim, smatra se da su psihološki faktori odgovorni za oko 10-20% svih slučajeva erektilne disfunkcije. Među njima svakako značajan faktor je stres u različitim sferama života, tako da problemi na poslu, ili u vezi sa novcem, kao i nezadovoljstvo u parterskim odnosima mogu biti od velikog uticaja. Anksioznost je, takođe, vrlo značajan faktor, naročito ukoliko je muškarac zabrinut jer je već imao problema u ovoj sferi, što ga može činiti preokupiranim strahom od ponovnog neuspeha, čime zapravo ulazi u jedan začarani krug. I osećanje krivice, usled nemogućnosti da se zadovolji partnerku jedan je od potencijalnih faktora. Problem može dodatno pogoršati činjenica da pacijenti smatraju odsustvo ili nezadovoljavajući kvalitet erekcije katastrofom, dakle šta god da je prvobitno bilo uzrok poremećaja erekcije, može biti dodatno pogoršano psihološkim faktorima. Mediji često sugerišu krajnje nerealnu sliku muške anatomije i potencije, koja za muškarce koji se ne mogu uklopiti u takve predstave i koji ne znaju realnu sliku, može biti dodatni izvor teskobe. Čest uzrok erektilne disfunkcije je i depresija, koja utiče na čoveka i fizički i psihološki. Depresija može izazvati erektilnu disfunkciju čak i kada je muškarcu potpuno ugodno u seksualnim situacijama. Lekovi koji se koriste za lečenje depresije takođe je mogu izazvati. Sama erektilna disfunkcija narušava samopuzdanje muškarca i može voditi depresivnom reagovanju, a najčešća reakcija je izbegavanje seksualnih odnosa, što samo dovodi do jačanja problema.

Erektilna disfunkcija može biti posledica i seksualno kompulsivnog i zavisnog ponašanja indukovanog pornografijom. Rezultati jedne pregledne studije iz 2016. godine ukazuju da faktori koji su nekada objašnjavali seksualne disfunkcije muškaraca nisu dovoljni da bi se objasnio značajan porast seksualnih disfunkcija tokom partnerskog seksa kod muškaraca mlađih od 40 godina u novije vreme. Pregled istražuje promene u motivacionom sistemu mozga kada se pornografija preterano koristi, navodeći dokaze da jedinstvena svojstva koja se odnose na internet pornografiju – kao što su neograničena novina i mogućnost da se lako pređe na ekstremniji sadržaj – mogu značajno uslovljavati seksualno uzbuđenje. To može dovesti do toga da partneri iz stvarnog života više ne ispunjavaju seksualna očekivanja. Posledično to vodi padu adekvatnog uzbuđenja u partnerskim seksualnim aktivnostima u stvarnom životu.

 

  1. Prevremena ejakulacija

Prevremena ejakulacija se ranije uglavnom definisala kao ejakulacija koja se dešava u toku prva dva minuta od postizanja erekcije, u najmanje 50% pokušaja seksualnog odnosa. Danas se ta definicija menja i akcenat se stavlja na zadovoljstvo oba partnera tokom seksualnog čina, tako da se prevremena ejakulacija posmatra kao ejakulacija koja se desila pre nego što su to oba partnera želela, bez nekih određenih vremenskih odrednica. Zapravo, suština problema je u nemogućnosti muškarca da svesno kontroliše proces ejakulacije.

U periodu adolescencije prevremena ejakulacija obično nije viđena kao disfunkcija, već se pripisuje nedovoljnom iskustvu i obično to bude samo faza koju mnogi mladi muškarci brzo i lako prevaziđu. 

I ova disfunkcija može biti primarna (problem se javlja i postoji od prvog seksualnog odnosa) ili stečena (pojavljuje se nakon perioda dovoljne orgazmičke latencije); generalizovana (javlja se sa različitim partnerima i situacijama) ili situaciona (kada se problem javlja samo sa određenim partnerom ili u određenoj situaciji).

Uobičajeni faktori koji predisponiraju neke muškarce da razviju prevremenu ejakulaciju uključuju verske faktore, restriktivno, rigidno i strogo vaspitanje (što dovodi do toga da osoba sebi postavlja nemoguće ciljeve), strah i problemi tokom ranih seksualnih iskustava (partnerstvo i masturbacija), kao i anksiozni poremećaji.

  1. Odložena ejakulacija

Odložena ejakulacija okarakterisana je kao nemogućnost ejakulacije tokom seksualne aktivnosti, posebno nakon 25–30 minuta neprekidne seksualne stimulacije. I ova disfunkcija može biti primarna (početak od prvih seksualnih kontakata) ili stečena (koja počinje nakon perioda normalne polne funkcije); generalizovana, kada je ejakulacija odložena ili nije moguća ni u autoseksualnoj ni u partnerskoj seksualnoj aktivnosti; ili situaciona (kada muškarac može da ejakulira dok masturbira, ali ne sa partnerkom ili vezano za određene seksualne radnje, na primer, ejakulacija tokom oralne stimulacije, ali ne i tokom vaginalnog ili analnog odnosa).

Uobičajeni faktori koji predisponiraju neke muškarce da razviju ovaj poremećaj su: starenje, koje će neizbežno proizvesti seksualne promene, uključujući kašnjenje ejakulacije; idiosinkratski stil masturbacije, kada muškarci masturbiraju brzinom i pritiskom koju njihova partnerka neće moći da izvede; strah od oplođivanja žene; prekomerna izloženost pornografiji koja dovodi do prekomerne desenzibilizacije za određene seksualne stimuluse; seksualne traume i / ili kulturne i verske zabrane.

  1. Hipoaktivni poremećaj seksualne želje

Hipoaktivni poremećaj seksualne želje karakteriše se kao niska želja za seksom i odsustvo seksualnih misli ili fantazija. Uobičajeni faktori koji doprinose ovom poremećaju su: seksualna trauma; problemi u vezi (bes, neprijateljstvo, loša komunikacija, anksioznost zbog osećaja nesigurnosti u odnos); drugi psihološki poremećaji (depresija, anksioznost, panika); niska fiziološka uzbuđenost; stres i iscrpljenost.

Psihoterapija seksualnih disfunkcija

Kod svih seksualnih poremećaja postoje zajednički elementi lečenja. Psihoterapijski rad na seksualnim disfunkcijama uključuje postepeno menjanje načina razmišljanja i ponašanja koji održavaju seksualne poteškoće.

Bitno je razumeti da primarni cilj ovakvog terapijskog rada je ostvarivanje seksualnih odnosa koji će muškarcu i njegovoj partnerki pružiti obostrano zadovoljstvo, a ne postizanje rezultata u vidu visokih seksualnih performansi, kao što su jake erekcije koje dugo traju, što su često očekivanja sa kojima muškarci dolaze. Konkretno, fokus pacijenta se preusmerava sa penetrativnog odnosa, i potrebe da sam odnos traje određeno vreme ili da dostigne vrhunac. Važno je pacijentima pomoći da seks vide kao nešto što je dinamično i kreativno, kao i da seksualni odnos i njegov kvalitet ne zavise nužno od erekcije.

Početna procena služi dobijanju jasnije slike o prirodi problema, pa su važna pitanja kad je problem počeo, pitanja o partnerskom odnosu i dinamici veze, šta se dešava kada su intimni sa partnerkom, kao i kakva je istorija intimnih veza. Potrebno je istražiti i poruke koje su možda dobili o seksu i muškosti (zajedno sa detaljima o porodičnoj dinamici) tokom detinjstva. Takođe, važno je znati da li su postojale neke psihološke traume, kao i problemi u pogledu bliskosti u partnerskom odnosu. Za terapijski rad bitno je utvrditi da li je problem primaran ili stečen, kao i da li je generalizovan ili se javlja situaciono.

Značajan deo terapijskog rada je edukovanje pacijenata na temu seksualnosti, odnosno pružanje informacija koje se tiču seksa i seksualnosti, jer mnogi problemi u sferi seksualnog funkcionisanja proističu iz pogrešnih uverenja i očekivanja. Vrlo često muškarci dolaze na terapiju sa unapred stvorenim idejama o tome šta je „normalno“ i šta „svi ostali“ rade, a ta uverenja budu često pogrešna. Takođe, važno je pomoći pacijentu u redefinisanju njegove perspektive, kako sebe ne bi video jedino kroz seksualni problem koji ima.

Kako problem nastaje i kako se održava?

Svim pacijentima razumevanje faktora koji mogu stvoriti i održati probleme povezane sa seksualnim učinkom može biti od pomoći. Ono što se dešava kod muškaraca koji imaju problem sa seksualnim disfunkcijama jeste da se u seksualnoj situaciji aktiviraju određena negativna ili apsolutistička uverenja ili pretpostavki o sebi i seksualnim performansama.

Na primer, muškarac može misliti: „Trebao bih biti dobar u seksu, inače ništa ne vredim“, ili „Moram zadovoljiti partnerku penetracijom“, „Nisam dovoljno dobar za moju partnerku, jer ne mogu seksualno da je zadovoljim“. Takva uverenja ili pretpostavke vode negativnim predviđanjima i samokritici, kao npr: izgubiću erekciju, prebrzo ću ejakulirati, parterka će pričati drugim ljudima (osećanje srama), parterka će me ostaviti (katastrofično očekivanje proisteklo iz prethodnih očekivanja). Dakle, gore navedene misli sprečavaju pacijenta da obrati pažnju na zadovoljstvo tokom seksualne aktivnosti, na erotske stimuluse i na svoje telesno senzacije. To vodi somatskim (fizičkim) simptomima anksioznosti i pre svega oslobađanju adrenalina, a njegovo oslobađanje ometa normalnu erekciju.

Usled toga muškarac počinje ispoljavati određena zaštitna ponašanja, kao što su izbegavanje, žurba da dođe do penetracije čim dođe do erekcije, dovođenje partnerke do orgazma pre nego što dođe do penetracije. Anksioznost vodi fokusu na sebe i simptome uznemirenosti pre nego na osećanje uzbuđenosti i zadovoljstva, što posledično samo povećava simptome anksioznosti. Tu anksioznost dodatno povećava negativna reakcija partnerke, u vidu razočaranosti, uznemirenosti ili kriticizma, što opet povratno učvršćuje i uverenja koja osoba ima o sebi i seksualnom učinku.

Reakcija partnerke na seksualni problem kod muškarca

I partnerkama muškaraca sa seksualnim problemima pravovremene informacije mogu biti od velike koristi, jer mogu uvideti kako njihove reakcije, kako otvorene, tako i prikrivene, mogu doprineti održavanju seksualnog problema.

Za partnerke može biti ohrabrujuće saznanje da seksualna disfunkcija nije vezana za njih, odnosno da nije stvar u tome što su one neprivlačne partneru, već je sam poremećaj odraz anksioznog poremećaja njihovog partnera. U pogledu partnerskog odnosa treba voditi diskusiju i o drugim aspektima odnosa koji su važni, sem seksualnosti, kao što su poverenje, poštovanje, zabava, naklonost, dobra komunikacija i neseksualna intimnost.

Literatura:

https://wchh.onlinelibrary.wiley.com/doi/full/10.1002/tre.748

https://www.webmd.com/erectile-dysfunction/guide/ed-psychological-causes

https://www.sitoireseto.com/josif-fidanovski-prevremena-ejakulacija-najcesci-muski-seksualni-problem/

https://semmelweis.hu/pszichiatria/files/2014/02/Chapter_11_Sexual_Disorders.pdf

Autor: Milica Nenadović

Psiholog i TA psihoterapeut u edukaciji

0 komentara

Prosledi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Povezani članci

Opsesivna zaljubljenost

Opsesivna zaljubljenost

Za fenomen koji želimo ovde da opišemo u srpskom jeziku ne postoji precizan i široko prihvaćen naziv. Do skoro nije postojao ni u engleskom. Ne radi se ipak o nekoj „novotariji“. Reč je o fenomenu...