loader image

Unutrašnje dete i njegova veza sa Odraslim Ja

dec 2, 2021 | O životu | 0 Komentara

Štefani Štal, autorka bestselera „Dete u tebi mora da pronađe svoj zavičaj“  definiše pojam „Unutrašnje dete“ kao „zbir onoga što nas je u detinjstvu obeležilo – dobrog i lošeg, što smo iskusili od svojih roditelja i drugih važnih osoba od kojih smo zavisili. Većine tih iskustava se na svesnom nivou i ne sećamo, ali ona su neizbrisivo zapisana u podsvesti.“

Dalje dodaje: „Unutrašnje dete je suštinski deo naše podsvesti. To su strahovi, brige i nevolje koje smo doživljavali od malih nogu. A u isto vreme to je i sve pozitivno što iz detinjstva nosimo.“ Stefani Štal deli Unutrašnje dete na „dete senke“ i „sunčano dete“. Dete senke u sebi objedinjuje negativna osećanja poput odbačenosti, sumnje i gneva. Naspram njega stoji sunčano dete kao skup pozitivnih iskustava i vrednosti kao što su ljubav, radost, samopouzdanje i poverenje. Na sličan način govori i Džefri Jang, tvorac šema terapije, koji “dete senke” naziva “Ranjenim detetom” , a sunčano dete “Srećnim detetom”.

       (Photo by Alexander Dummer from Pexels)

Svako od nas u sebi nosi Unutrašnje dete

„Nije bitno da li ste imali dobro ili loše detinjstvo“, objašnjava psiholog Selina Fogt. „Ove dve komponente nalaze se u svakom od nas. Samo ako znamo nečiju životnu priču, možemo zaključiti da li je na nju u većoj meri uticalo sunčano ili dete senke.“ To znači da svačije unutrašnje dete izgleda drugačije. „Koristeći se pojmom ‘Unutrašnje dete’ mi svojim ranim iskustvima jednostavno dajemo ime, koje ih čini opipljivijim i razumljivijim“, ističe ona.

Kakve veze ima Unutrašnje dete sa odraslom osobom?

Zamislite da šetate tržnim centrom, konačno se opuštajući  posle naporne nedelje. Krajičkom oka spazite dete kako sedi na klupi. Ima oko 5 godina, samo je, steže u rukama držač balona iz neke od prodavnica, saglo je glavu i tiho jeca. Sva bezbrižnost slobodnog dana nestaje.

Zatvorite oči i dajte sebi vremena da zamislite sve detalje ove scene. Zamislite dete koje odgovara vašem polu.

Tako izgleda naše Ranjeno dete/Dete senke, baš kao to malo, izgubljeno, uplakano dete na klupi.

Kada se na okidač, neku situaciju, unutrašnje dete probudi, sebe, druge ljude i svet oko nas vidimo očima deteta.

Imamo doživljaj da smo ubačeni u vremensku mašinu i vraćeni u detinjstvo. Ponovo smo deca koja bez tuđe pomoći ne mogu da prežive.

Tada se osećamo  tužno, uplašeno, posramljeno, krivo, bespomoćno, beznadežno, manje vredno.

Ova osećanja su intenzitetom slična onima koje ste imali kada ste bili dečak ili devojčica.

Sada se, jednako snažno, javljaju u situacijama koje podsećaju na one iz detinjstva, u interakciji sa ljudima koji podsećaju svojim ponašanjem na ljude iz naše prošlosti.

    (photo by pexels-pixabay-48794)

Kako znamo da je Unutrašnje dete aktivirano?

Tako što:

  1. Reagujemo na okidače koji su drugim ljudima koje poznajemo malo značajni ili beznačajni. Često imamo doživljaj kao da imamo posebnu, vrlo osetljivu antenu koja pomno prati šta se dešava u svetu oko nas i reaguje na određeni tip situacija iznova i iznova.

Verovatno ste se tokom života nalazili u situacijama u kojima je, kada bolje razmislite, ili kako vas drugi ljudi podsećaju, vaša reakcija bila preterana. Ono što ste u tom trenutku osetili, izazvalo je reakciju neprimerenu situaciji. Uzmimo za primer slučaj kada zamolite partnera da vam iz prodavnice donese omiljeni slatkiš, a on to zaboravi. Ova situacija vas (nesvesno) podseća na slično iskustvo iz detinjstva i to je sasvim dovoljno da se aktivira dete senke. Slično iskustvo se ne odnosi, naravno, na izdvojenu situaciju kupovine slatkiša, već na doživljaj neugledavanja i neviđenosti od strane roditelja, koji se najčešće oblikuje kao misao “Nisu me voleli”, koja se u odraslom životu najčešće pojavljuje kao “Nije im/joj/mu dovoljno stalo”.

  1. Osećanja su vrlo intenzivna i teško nam je da se umirimo. Osećamo se preplavljeno, kao da nemamo kontrolu nad svojim osećanjima. Imamo utisak da nikada neće biti bolje, da osećanje nikada neće proći.

Drugi ljudi (a često i mi sami) ova stanja nazivamo stanjima preosetljivosti.

Veliki deo svog vremena provodimo kao Dete u telu Odraslog, a Dete u nama vapi za pažnjom, razumevanjem, brigom i podrškom. Dete u nama osetimo u trenutku kada neka od ovih potreba nije zadovoljena. To dete se može ljutiti zato što ne dobija ono što mu treba ili se osećati tužno, uplašeno, bespomoćno povodom toga. Ako vaše želje u detinjstvu nisu shvatane ozbiljno, a partner u sadašnjosti zaboravi da kupi slatkiš koji ste tražili, to ne izaziva bes odrasle osobe već deteta u vama. Kada čovek postane svestan postojanja ovih veza, morao bi da razume „da njegovo dete senke u sebi nosi trajnu ranu, koja ga zaboli uvek kada to dete pomisli da se njegove želje ne poštuju dovoljno“, piše Štefani Štal u svojoj knjizi.

Da li su u detinjstvu uzroci svih psihičkih problema?

„Ne svi, ali znatan broj psihičkih problema ima svoje korene u detinjstvu“, naglašava Selina Fogt. „Lepota ‘rada na Unutrašnjem detetu’ sastoji se u tome što se možete pozabaviti izvorom svog problema, ne provodeći pritom previše vremena u prošlosti. Dovoljno je osvrnuti se na prošle dagađaje kako biste promenili sadašnjost i samim tim uticali na budućnost.“

Ovaj pristup omogućava onima koji traže pomoć da se ne zadržavaju dugo u ulozi žrtve, a da pritom pronađu rešenje.

Šta možemo učiniti za Dete u sebi?

Pored Unutrašnjeg deteta u ljudskoj psihi prepoznajemo i instancu koja se zove „odraslo Ja“. Ona se odnosi na racionalno razmišljanje odrasle osobe. Štefani Štal o tome kaže: „U modu Odraslog Ja možemo da preuzmemo odgovornost, da planiramo, da delujemo uz predviđanje budućih okolnosti, da prepoznajemo i razumemo kontekste i da odmeravamo rizike, ali i da regulišemo ponašanje Unutrašnjeg deteta. Odraslo Ja deluje svesno i namerno.“

U ovom potpuno svesnom modu možemo se posvetiti brizi o Unutrašnjem detetu. „Radi se o tome da sada, kao odrasla osoba, možemo unutrašnjem detetu da pružimo ono što mu je bilo potrebno, a što u prošlosti nije dobijalo – pohvale, ljubav, pažnju“, objašnjava Selina Fogt. Kao odrasli, imamo priliku da nadoknadimo većinu stvari koje u detinjstvu nismo mogli da imamo, ili nam jednostavno nisu bile dozvoljene.

Postoje li vežbe koje pospešuju rad na Unutrašnjem detetu?

Štefani Štal u knjizi „Dete u tebi mora da pronađe svoj zavičaj“ navodi različite vežbe koje mogu biti od pomoći. Evo nekoliko primera:

Napisati pismo. Jedan od saveta koji vam mogu pomoći u ovom procesu je da svom detetu senke napišete pismo „kakvo bi mama ili tata napisali voljenom detetu, kome žele da pruže utehu“.

Prihvatiti dete senke. Kod ove vežbe od koristi je da pronađete jednu od svojih fotografija iz detinjstva. Potrebno je da se prisetite kako ste se kao dete osećali u neprijatnim situacijama. Zatim čvrsto zagrlite svoje Unutrašnje dete, tešite ga i recite mu da ćete od sada vi voditi brigu o svemu. Recite mu da ga niste zaboravili, da ćete njegove strepnje i brige shvatati ozbiljno i da ćete se od sada postarati da sve bude bolje.

Pronaći pozitivna principijelna uverenja. Za ovu vežbu potreban vam je papir formata A4 i olovke u boji. Nacrtajte sliku deteta na papiru. Potrudite se da izgleda lepo, šareno i veselo. Vaš cilj je da otkrijete sunčano dete u sebi i zato bi crtež trebalo da izgleda što privlačnije. Štefani Štal piše: „Ono vas motiviše i budi želju za novim iskustvima… Neka dete bude lepo… nacrtajte lice, kosu i ukrastite list papira po svom ukusu.“

Svrha ove vežbe je da pronađete pozitivna duboko ukorenjena uverenja („principijelna uverenja“) koja ste stekli u detinjstvu i da ih izrazite na papiru. Možda će to biti pozitivna uverenja koja ste usvojili od svojih roditelja ili drugih važnih ličnosti iz svog okruženja. Primer pozitivnih principijelnih uverenja su „ja sam poseban“ ili „ja to mogu“. Važno je takođe pronaći način da se negativna uverenja (npr. „ružan sam“ ili „opterećujem druge“) preobraze u pozitivna („dovoljno sam lep“ i „ponekad je u redu biti teret“). Ova vežba će vam pomoći da se polako oslobodite stega deteta senke.

Da li je moguće samostalno raditi na Unutrašnjem detetu?

Psiholog Selina Fogt napominje da „na Unutrašnjem detetu možete raditi samostalno ako imate dovoljno poverenja u sebe“. Tokom tog procesa na površinu mogu isplivati mnoga potisnuta sećanja. „Nesigurni ljudi i oni koji pate od psihičkih oboljenja, trebalo bi da ipak potraže profesionalnu pomoć“, savetuje ona.

Trebalo bi takođe imati na umu da rad na unutrašnjem detetu nikada ne prestaje. „Vremenom ćete naučiti da prepoznate i prihvatite iskustva koja su vas oblikovala, tako da više neće biti burnih reakcija na pojedine okidače“, kaže Selina Fogt. Često je nemoguće u potpunosti se isključiti. Nekada izazove podnosimo lakše, nekada teže. „Cilj nam je da iz moda deteta senke što češće prelazimo u mod sunčanog deteta, kako bi sa samim sobom, ali i drugim ljudima, što više uživali u životu.“

Literatura:

  1. mylife.de (prevod Jelena Tanasković, preuzeto sa sajta www.delfi.rs)

www.laguna.rs/laguna-bukmarker-detaljan-prikaz-knjige-dete-u-tebi-mora-da-pronadje-svoj-zav-unos-12383.html

Naslovna fotografija: pexels-skitterphoto-322070

Autor: Katarina Višić

Psihoterapeut

0 komentara

Prosledi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Povezani članci

Zašto nas osećanja zbunjuju?

Zašto nas osećanja zbunjuju?

Veliki deo našeg iskustva čine emocionalne reakcije. Osećamo tugu povodom prekinutog odnosa, anksioznost povodom neizvesne budućnosti, bes prema napornom komšiji, krivicu povodom nepromišljeno...