loader image

Separaciona anksioznost kod odraslih

jul 21, 2022 | O životu | 0 Komentara

Koliko često pomišljate da će se nešto tragično desiti osobama koje volite u vašem odsustvu? Koliko često se zapitate da li je „pametno“ da se na neko vreme odvojite od osobe koju volite? Koliko često se opirete novim životnim promenama kako ne biste „napustili“ vama poznato i sigurno okruženje?

Ukoliko prepoznajete sebe ili nekog iz vašeg kruga bliskih osoba u prethodno navedenim pitanjima, u ovom članku možete pronaći objašnjenje za naizgled neobjašnjivo stanje straha od odvajanja od ljudi koje volimo.

(pexels-rodnae-productions-6670211)

Šta je separaciona anksioznost?

Separaciona anksioznost je veliki strah od odvajanja od osobe za koju ste vezani. Osobe koje pate od separacione anksioznosti preterano brinu u situacijama kada je potrebno da se odvoje od partnera/prijatelja/dece/roditelja… Stalno ih obuzimaju negativne misli da će se nešto strašno i nepovoljno desiti osobama koje vole. Separaciona anksioznost može ići i do te mere da osoba počinje da oseća fizičke simptome i bolešljivost bez vidljivog razloga.

Separaciona anksioznost se obično vezuje za dečiji uzrast. Međutim, ovaj problem se dešava i odraslim osobama, i važno je napraviti granicu između separacione anksioznosti i ljubomore koje se često u praksi poistovećuju.

(pexels-rodnae-productions-6669876)

Kako odnos sa roditeljem/starateljem utiče na razvoj separacione anksioznosti?

Emocionalno vezivanje je primarna potreba svakog ljudskog bića i od načina na koji smo emocionalno vezani za roditelja/stratelja u najranijim godinama života zavise i naši budući odnosi. Ukoliko dete sa pomenutom značajnom osobom ostvaruje topao, blizak i dosledan odnos, ono će kasnije pozitivno vrednovati sebe i druge. Bez većih poteškoća će uspostavljati i održavati odnose.

Ukoliko dete u situacijama u kojima se oseća nesigurno i uplašeno ne oseća da značajan odrasli adekvatno reaguje na njegove potrebe, vremenom uči da je svet nebezbedno mesto. Nesigurni obrasci emocionalnog vezivanja utiču na to da osoba kasnije u životu uspostavlja odnose koji su preokupirani (manifestuju se preteranim „lepljenjem“ za bliske osobe, stalnim traženjem potvrde i dokazivanja ljubavi od strane partnera) ili odbacujući (osoba je izrazito hladna i distancirana, potiskuje svoje emocionalne potrebe).

Pored nesigurnog stila vezivanja za značajnu osobu u detinjstvu, na razvoj separacione anksioznosti utiču i stresni događaji tokom odrastanja, poput gubitka nekog bliskog, razvoda, velikih životnih promena (promena škole, mesta stanovanja…), nedosledno i nepredvidivo porodično okruženje, prezaštićujuće roditeljstvo…

(pexels-rodnae-productions-6670206)

Koji su pokazatelji separacione anksioznosti?

  1. Konstatan strah – osoba percipira svet kao opasno mesto u kojem se loše stvari dešavaju dobrim ljudima. Prisutan je stalni strah da će neko/nešto uticati na to da ljudi koje osoba voli otići i da opasnost vreba „iza ćoška“. Takođe, separaciona ankisoznost utiče na to da osoba ima velike poteškoće prilikom suočavanja sa tim da je potrebno da „napusti“ osobu koju voli na određen period, jer svako odsustvo je potencijalna pretnja za neki negativan događaj.
  2. Fizička odvojenost – poslovna putovanja, selidbe kako sopstvene, tako i dragih ljudi povod su da se osoba oseti izrazito uznemireno.
  3. Poteškoće sa spavanjem – kada osoba spava sama, daleko od kuće, suočava se sa nemogućnošću da zaspi do kasno ili ne spava uopšte. Moguće su i noćne more u kojima se dešavaju provale, loše stvari bliskim ljudima i slično.
  4. Socijalna izolacija – izbegava se širenje socijalnih krugova i upoznavanje novih ljudi kako se ne bi odvajala od poznatih ljudi iz okruženja. Retko se nalazi sa društvom kako se ne bi napuštala poznato i sigurno okruženje, što najčešće dovodi do prekida prijateljstava.
  5. Profesionalni zastoj – separaciona anksioznost odvlači pažnju sa posla. Umesto da se osoba fokusira na ono što radi, stalno je obuzeta brigom za svoje bližnje. Oseća se istrošeno usled emocionalnog tereta koji nosi. Na poslu je dekoncentrisana, bez inicijative i preuzimanja odgovornosti što, dodatno, stvara još veći stres.
  6. Strah od promena – kada se nalazi pred određenom promenom, prati je intenzivan doživljaj uznemirenosti i strahovanja. Sve brige su povezane sa osobom za koju je vezana.
  7. Fizički simptomi – Javlja se neobjašnjivo situaciono stanje bolešljivosti. Osoba može osetiti glavobolju, bol u grlu ili mučnine kada treba da napusti krug porodice, partnera ili prijatelja. Stalna briga proizvodi stres za telo i mozak. Simptomi mogu biti različiti kod svake osobe.
  8. Zatvorenost – Osobe koje pate od separacione ankisioznosti su obično povučene u društvu, manje se ispoljavaju i izražavaju, jer osećaju stid usled svojih strahova i osećanja.

Kako se boriti sa separacionom anksioznošću?

U ovom pitanju, najvažnije je podvući reč „boriti“. Ukoliko bismo „poslušali“ svoj doživljaj separacione aknksioznosti i radili onako kako nam „on“ nalaže , u tom slučaju ne bismo izlazili iz kuće i ne bismo se odvajali od nama bliskih osoba, što je nemoguće, a i nepotrebno. Osobe koje se suočavaju sa separacionom anksioznošću doživljavaju intenzivna osećanja straha, brige i uznemirenosti. Koliko god da su svesni toga da „ne bi trebalo“ da osećaju toliku uznemirenost, osećanja ostaju izrazito jaka. Dodatno, javlja se stres i stid zbog ovih strahova i tenzija prouzrokovanih svakom najavom odvajanja od kuće ili bliske osobe.

(danbo-1870361_1920)

Zaista je otežavajuće živeti sa konstantnim brigama i pripremanjem na to da se svakog trenutka može desiti nešto osobi koju volimo. Svakodnevne aktivnosti su propraćene stresom – odlazak na posao, poslovno putovanje, odmor, osoba može strahovati i da će se razboleti što je takođe povod da se razdvoji od osobe za koju je vezana… Međutim, u situacijama brige zaboravljamo da imamo sposobnost da „preživimo“ i da se prilagodimo drastičnim promenama kroz neki period. Umesto toga, osoba sa separacionom anskioznošću veruje da će neke buduće okolnosti biti nepodnošljive. Stalno strahuje da će biti sama i nezaštićena pod velom opasnosti da se svakog trenutka može dogoditi nešto strašno.

Ukoliko se ne radi na ovom problemu, osobe mogu postati previše kontrolišuće i ući u ulogu „policajca“ sa stalnim proveravanjem osoba za koje strahuju. Kao što je već rečeno, separaciona anksioznost se ne sreće samo u partnerskim odnosima, već se ona može osećati i sa prijateljima, porodicom ili nekom drugom značajnom osobom.

Komunikacija je, pored psihoterapijskih razgovora, ključna u rešavanju ovog problema. Otvoreno se izrazite osobi za koju ste vezani povodom vaših strahova i poradite na traženju rešenja i načina podrške koji će vam pomoći da na lakši način izađete na kraj sa čestim i upornim brigama.

 

Delovi teksta su preuzeti iz snimka:

10 Signs You Have Separation Anxiety – https://www.youtube.com/watch?v=br5ORc2eJJw

Naslovna fotografija: Jen Theodore on Unsplash

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Autor: Jelena Janjić

Pedagog i sistemski porodični psihoterapeut

0 komentara

Prosledi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Povezani članci

Zašto nas osećanja zbunjuju?

Zašto nas osećanja zbunjuju?

Veliki deo našeg iskustva čine emocionalne reakcije. Osećamo tugu povodom prekinutog odnosa, anksioznost povodom neizvesne budućnosti, bes prema napornom komšiji, krivicu povodom nepromišljeno...