loader image

Kognitivne greške ili kako naše razmišljanje boji naš pogled na svet

okt 27, 2022 | O životu | 0 Komentara

Pišu: Valentina Kolevski, specijalni pedagog i porodični savetnik i Katarina Višić, psihoterapeut

 

“Pogrešne pretpostavke i krive ideje mogu imati kobne posledice po životni stil pojedinca.“

                                   Alfred Adler

 

Dešava se da, kada nam se javi neka misao, ne razmišljamo i ne analiziramo da li je istinita ili nije. Shvatimo je „zdravo za gotovo“ i čak je vidimo i doživimo kao činjenicu. Ako misao prati emocija, onda, što je ona intenzivnija, to smo manje skloni da posumnjamo da ta misao može biti neistinita. U skladu sa tim i naše ponašanje koje prati emocionalnu reakciju zavisi od te misli.

Šta su kognitivne greške?

Kognitivne greške ili distorzije su negativni ili iracionalni načini razmišljanja. One nekada mogu biti toliko integrisane u nečiju prirodu, da osoba ne pomišlja da je ikakva promena moguća ili pak neophodna, i doživljava ih kao neodvojivi deo sebe („To sam ja!“). Ali, ovakvi negativni obrasci u razmišljanju utiču na smanjenje motivacije i vere u sebe, aktiviranja i održavanja anksioznosti, poremećaja raspoloženja, ili se, s druge strane, mogu negativno odraziti na odnose sa drugim ljudima.

(Photo by Alexandru Molnar on Pexels)

Zasluge za otkrivanje ovih nezdravih i nekorisnih obrazaca mišljenja dugujemo Aronu Beku, američkom psihijatru i psihoterapeutu, koji je šezdesetih godina 20. veka prvi pisao o njima istražujući nastanak depresije. Bek je tvrdio da su za nastanak i održavanje depresije odgovorne upravo greške u razmišljanju.

 

Vrste kognitivnih grešaka

Neke od grešaka u mišljenju su slične, jer proizilaze jedna iz druge, a neke su gradacija ili pak blaži oblik ove druge.

  1. Crno-belo mišljenje je razmišljanje u krajnostima: sve ili ništa, nešto je ili dobro ili loše, ispravno ili pogrešno. Crno-belo razmišljanje je polarizovano mišljenje: tendencija da se misli u “sve” ili “ništa” terminima. Događaji se interpretiraju kao katastrofe, prosečnost se ne toleriše, neutralni događaji ne postoje. Osoba sebe doživljava ili kao uspešnog ili kao gubitnika.
  2. Personalizacija (sve što se dešava ima veze sa mnom, odnosno sve što drugi rade rezultat je mojih akcija ili ponašanja). Kod personalizacije događaji se interpretiraju na izrazito egocentričan i subjektivan način. Osoba često ima doživljaj da je događaj povezan sa njom i od značaja za nju samu, iako nema nikakve veze sa njom. Obično postoji stalna potreba da se poredi sa drugima, pri čemu se drugi uvek doživljava kao bolji (primer, osoba ulazi u prostoriju u kojoj se u tom trenutku zaori smeh većine prisutnih. Iako to nema nikakve veze sa njom, neko ko ima ovu grešku u razmišljanju, može da pomisli da se njemu smeju i odlučuje da uopšte ne ulazi).
  3. Treba ili Mora izjave, odnosno apsolutistički pogled na svet (Trebalo je da budem na visini zadatka, Moram uvek da budem spreman, Moraju da osećaju zahvalnost za sve što radim za njih);
  4. Katastrofiziranje (ovo što se desilo je najgore moguće ili vodi ka najgorem mogućem: roditelji sedmaka koji je završio razred kao vrlo dobar đak katastrofiziraju kako će to uticati na dalji tok njegovog života i kako nikada neće moći da postigne ikakav uspeh u životu i bude srećan)
  5. Preuveličavanje (i ovde se loše preuveličava, ali ne do katastrofiziranja);
  6. Minimizovanje (umanjuje se značaj pozitivnih događaja, često ide uz preuveličavanje);
  7. Čitanje misli (znamo šta drugi misli, iako nema nikakvih znakova i potvrda za to: devojka čeka na odgovor dečka koji joj se dopada i pošto on već par sati ne odgovara, zaključuje da on misli da je ona naporna i dosadna);
  8. Proricanje sudbine (tačno znamo šta će se desiti, naravno, uvek negativno: majka brine oko ćerkinog načina učenja i pošto ćerka drži telefon pored sebe kada uči, majka „predviđa“ da neće položiti ispit, završiti fakultet i naći neki pristojan posao);
  9. Preterana generalizacija (iz jedne ili dve činjenice mi izvodimo definitivne zaključke koji su uvek negativni: muž je sklon kašnjenju, ali u drugim situacijama vrlo pouzdan. Ipak, žena na osnovu te njegove mane zaključuje da je on na neko koga se ne može osloniti).
  10. Ignorisanje pozitivnog (ekstremni oblik sve ili ništa mišljenja, vidi se samo negativno);
  11. Filtriranje (slično ignorisanju pozitivnog, vežemo se za jednu negativnu činjenicu). Iz situacije se izvlače pojedinačni detalji, koji, istrgnuti iz konteksta, često nemaju nikakvog značaja, ali se na bazi tog detalja formiraju generalizacije i izvlače negativni zaključci relevantni za sopstvenu sudbinu.
  12. Etiketiranje (oblik preterane generalizacije, na osnovu jednog događaja, jedne greške ili utiska se „lepe“ etikete sebi ili drugima: glup, nesposoban, neuspešan, gubitnik, slabić);
  13. Okrivljavanje drugih (suprotno od personalizacije, osoba misli da su svi drugi krivi);
  14. Emocionalno rezonovanje (ako sam uplašen, sigurno postoji velika opasnost). Osoba na osnovu osećanja koje ima donosi zaključke o samoj situaciji. Na primer, ako je uplašena donosi zaključak da sigurno postoji velika opasnost, ako je besna da je nesumljivo oštećena ili u pravu. Kod ove greške u razmišljanju intenzitet osećanja određuje uverenost osobe u tačnost misli.
  15. Uvek u pravu (moja mišljenja su činjenice, a osećanja i mišljenje drugih ne uzimam u obzir);
  16. 16. Greška naklonjenosti sebi (sve dobro je zbog mene, a nad lošim nemam kontrolu);
  17. Greška nagrade na nebesima (žrtvujem se da bih kasnije bio nagrađen);
  18. Greška promene (drugi moraju da se promene da bi meni bilo dobro);
  19. Greška pravednosti (sve mora biti pravedno i pravično);
  20. Greška kontrole (ništa ne zavisi od mene, ja sam nemoćan ili sve je do mene, ja sam kriv).

(Preuzeto sa Pinteresta)

 

Kada se javljaju kognitivne greške?

U mnoštvu misli, pored pozitivnih i neutralnih, prirodno je da ima i onih negativnih. Srećom, one ne izazivaju uvek i negativne reakcije i ne podstiču obavezno uznemirenost, bes, strah ili očaj, i anksioznost. Kognitivne distorzije mogu biti vezane i samo za određenu aktivnost, osobu ili događaj, pa se iz tog razloga ne javljaju svakodnevno. Sa druge strane, može se i jedan određeni pogrešan način razmišljanja vezivati za različite situacije.

Kako kognitivne greške uzrokuju emocionalne probleme?

Idući kroz život uz prisustvo takvih misli, koje nas navode na pogrešne zaključke i navode nas da mislimo da je nešto drugačije ili gore nego što zaista jeste, vrlo lako možemo stići do mnogih emocionalnih problema, a jedan od njih je i anksioznost.

(Preuzeto sa Pinteresta)

Misli su psihološka funkcija koja nam omogućava da uspostavimo neku vrstu veze sa svim onim što je van nas, ali i sa onim što je u nama. Putem misli mi formulišemo i iskazujemo naše procene, zapažanja, osećanja, upoređivanja, zaključivanja itd. One mogu biti podstaknute nevoljno, nekim spoljnim nadražajem (nešto smo videli, čuli…) ili nečim unutar nas (bol, telesna senzacija), ili su podstaknute voljno, kada o nečemu razmišljamo, promišljamo, planiramo i sl. Na ove nevoljne ne možemo uticati dok se ne jave. Tek onda možemo da ih obrađujemo, analiziramo, procenjujemo…

 

Kako možete da utičete na svoje misli?

Zanimljiv je podatak da u toku dana prosečna odrasla osoba ima oko 70000 misli. Ono što razlikuje ljude koji „overthinkuju“ od onih koji to ne rade, nije broj misli, već važnost koja se pridaje mislima i, samim tim, bavljenje njima.

Znači, ne možemo manje da mislimo, ali možemo manje da se uznemiravamo oko misli.

Postoji dosta tehnika kojima možemo da utičemo na to da naše misli manje utiču na kvalitet našeg života.

Jedna od njih je kognitivna restrukturacija.

Kognitivna restrukturacija zahteva da se, pre svega, obrati pažnja na svoje misli i tako otkriju greške u mišljenju. To je jedna vrsta samonadgledanja. Kada se posumnja u tačnost neke misli, preispituje se u cilju sakupljanja dokaza da li je misao tačna, tj. u skladu sa realnošću i potkrepljena činjenicama. Na osnovu tih dokaza, traženja drugačijeg pogleda na stvari, uvođenja činjenica koje se uzimaju iz realnog života, i analize štete i koristi od starog načina razmišljanja, gradi se alternativna misao koja je tačna, potkrepljena činjenicama.

(Preuzeto sa Pinteresta)

Za postizanje uspeha u ovim promenama neophodno je da se osoba aktivno uključi u proces, da uloži trud i da vežba, kao i da ne poklekne i odustane, ako se misli, uprkos trudu, ponovo jave intenzivnije ili češće. Misli se javljaju nezavisno od naše volje i svesnog napora „da ne mislimo“. Naše je da im ne dozvolimo da nas stave pred „svršen čin“ i da ih ne uzimamo „zdravo za gotovo“.

 

Reference:

  1. Beck, A. (1976). Cognitive therapies and emotional disorders. New York: New American Library.
  2. Beck, A. (1972). Depression; Causes and Treatment. Philadelphia: University of Pennsylvania Press.
  3. Tagg, J. (1996). Cognitive Distortions. Retrieved from http://daphne.palomar.edu/jtagg/cds.htm#cogdi
  4. www.goodtherapy.org/blog/20-cognitive-distortions-and-how-they-affect-your-life-0407154
  5. https://www.kakosi.hr/2021/03/22/misli-nisu-cinjenice-kognitivne-distorzije/
  6. https://www.psiholosko-savetovaliste.com/?s=kognitivne+distorzije&submit=Search
  7. http://psihoskop.ffzg.unizg.hr/2017/03/26/brzo-i-zestoko-vs-polako-i-sigurno/
  8. Naslovna fotografija: Pinterest

 

 

 

 

Autor: Valentina Kolevski

Specijalni pedagog i porodični savetnik

0 komentara

Prosledi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Povezani članci

Zašto nas osećanja zbunjuju?

Zašto nas osećanja zbunjuju?

Veliki deo našeg iskustva čine emocionalne reakcije. Osećamo tugu povodom prekinutog odnosa, anksioznost povodom neizvesne budućnosti, bes prema napornom komšiji, krivicu povodom nepromišljeno...