loader image

Trihotilomanija: poremećaj čupanja dlaka

nov 30, 2022 | O životu | 0 Komentara

Trihotilomanija je poremećaj čupanja dlaka.

Karakteriše ga ponavljajuće čupanje sopstvenih dlaka sa kosmatih regiona tela, najčešće je to kosa, ali mogu biti i obrve, trepavice, brada, stomak, pazuh i pubični region, i ponavljani pokušaji osobe da smanji ili zaustavi čupanje dlaka. Važan kriterijum pri dijagnostikovanju ovog poremećaja je da se čupanje dlaka ili gubitak dlaka ne može pripisati drugom zdravstvenom stanju (npr. kožnom oboljenju) i ne može se bolje objasniti simptomima drugog mentalnog poremećaja (npr. pokušaj osobe da poboljša neki nedostatak koji uočava u izgledu, kao kod telesnog dismorfičkog poremećaja).

U više od četvrtine slučajeva pojava ovog poremećaja se dovodi u vezu sa stresnom situacijom.

(Preuzeto sa Pinteresta)

Kako se ovaj poremećaj ispoljava?

Najčešći metod čupanja dlaka je pristima, mada neki koriste pincetu ili slične predmete. Čupanju dlake mogu prethoditi različita emocionalna stanja – može nastati iz osećanja anksioznosti ili dosade. Prethodi mu sve veći osećaj napetosti (bilo neposredno pre čupanja dlake ili kad osoba pokušava da se odupre nagonu da iščupa dlaku), a nakon što je dlaka iščupana javlja se osećaj olakšanja i zadovoljstva. Neke osobe su svesne svog ponašanja, dok je kod drugih ponašanje više automatsko, bez pune svesnosti.

Čupanje dlake može biti praćeno nizom ponašanja ili rituala koji uključuju dlaku. Pa tako, osobe mogu tražiti određenu vrstu dlake za čupanje (npr. dlake sa specifičnom teksturom ili bojom), mogu pokušavati da čupaju dlaku na specifičan način (npr. tako da koren izađe netaknut), mogu vizuelno pregledati dlaku ili manipulisati njom prstima ili oralno, nakon što su je iščupali (npr. mogu valjati dlaku između prstiju, provlačiti pramen između zuba, grickati dlaku na komadiće ili je gutati).

Obrasci gubitka dlake su promenljivi, od proređene gustine kose do potpune alopecije (potpunog gubitka). Gubitak kose je često karakterisan prisustvom kratkih, izlomljenih pramenova, koji se pojavljuju uz duge, normalne dlake na zahvaćenom području. Osoba, takođe, može biti potpuno bez obrva i trepavica.

Čupanje dlake se obično ne dešava u prisustvu drugi ljudi, osim članova uže porodice. Nekada ove osobe pokušavaju da prikriju gubitak dlaka (npr. korišćenjem šminke, šalova, perike, lažnih trepavica ili tetoviranjem obrva).

Neke osobe mogu imati potrebu da čupaju dlake drugih ljudi i nekad se može desiti da pokušavaju da pronađu način da to učine krišom. Takođe, mogu čupati dlake sa kućnih ljubimaca, lutaka ili drugih vlaknastih materijala (npr. džempera ili tepiha).

Većina osoba koje imaju trihotilomaniju, takođe, imaju i jedno ili više drugih ponavljajućih ponašanja usmerenih na telo, uključujući čeprkanje kože, grickanje noktiju ili usana.

Koje su posledice ovog poremećaja?

Čupanje dlaka kod osobe uzrokuje značajno oštećenje u socijalnom, profesionalnom i drugim važnim oblastima funkcionisanja.

Ove osobe mogu izbegavati školu, posao i različite socijalne situacije. Kod njih je čest osećaj gubitka kontole i stida, kao i nisko samopoštovanje. Često zbog osećaja stida, kriju od drugih da imaju problem i ne traže pomoć stručnih lica. Čupanje dlaka, osobama sa ovim poremećajem, nije bolno, ali se mogu žaliti na svrab ili druge senzacije u zahvaćenom području.

Ovaj problem može dovesti do nepovratnog oštećenja rasta i kvaliteta kose, a gutanje iščupanih dlaka (trihofagija) može dovesti do zdravstvenih komplikacija.

(Preuzeto sa Pinteresta)

Koje su razlike između OKP-a i poremećaja čupanja dlaka?

Iako postoje neke kompulzivne i ritualne sličnosti između opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP) i poremećaja čupanja dlaka, između njih postoje i važne razlike.

OKP karakterišu neželjene, nametljive misli (opsesije), na primer, strah povodom loših stvari, a kompulzije se sprovode u pokušaju da se spreče loše stvari. Trihotilomaniju, s druge strane,  karakteriše ponavljajuće (repetitivno) ponašanje fokusirano na telo – čupanje dlaka, da bi se smanjila napetost ili stres, ili repetitivno ponašanje iz navike, koje nije podstaknuto neželjenom, nametljivom mišlju. Ljudi sa ovim problemom osećaju intenzivan nagon da čupaju dlaku i sve veću napetost dok to ne urade. Nakon čupanja dlake osećaju olakšanje. Osoba može čupati dlake kao odgovor na stresnu situaciju ili to može činiti bez razmišljanja, automatski.

 

Kada se najčešće javlja ovaj poremećaj i kakav tok ima?

Čupanje dlake se može videti i kod novorođenčadi, ali se to ponašanje obično rešava tokom ranog razvoja. Početak čupanja dlake kod trihotilomanije se obično poklapa sa početkom puberteta ili nešto kasnije, u ranoj adolescenciji.

Mesta čupanja dlake mogu varirati tokom vremena. Čupanje dlaka se može javljati u kratkim epizodama više puta tokom dana ili su epizode ređe, ali traju satima. Uobičajeni tok trihotilomanije je hroničan, može trajati mesecima ili godinama, sa povremenim oscilacijama, ako se ne leči.

(Preuzeto sa Pinteresta)

Šta može pomoći osobi koja ima ovaj problem?

Tretman za ovaj poremećaj je sličan tretmanu za OKP. Kognitivno-bihejvioralna terapija je najefikasnija i nekad se kombinuje sa farmakoterapijom.

Ukoliko imate ovaj problem, evo šta vam još može pomoći:

  • Neka vam ruke bude zauzete – pokušajte da stiskate „igračku za stres“ ili stavite rukavice, da biste lakše identifikovali kada i gde najčešće čupate dlake;
  • Bolje je da vam kosa bude kratka;
  • Svaki put kad osetite potrebu da čupate dlake, pokušavajte da se sve duže i duže odupirete;
  • Recite bliskim ljudima da vam ukažu kada primete da čupate dlake, kako biste osvestili u kojim situacijama se to dešava;
  • Ne držite pincete ili druge predmete koje koristite za čupanje na lako dostupnom mestu.

Reference:

  1. American Psychiatric Association (2013). Diagnostic and statistical manual of mental disorders (5th Ed.). Washington, DC: Author.
  2. Jašović Gašić, M. i Lečić Tosevski, D. (2010). Psihijatrija; Udžbenik za studente medicine. Beograd: Medicinski fakultet u Beogradu.
  3. https://www.ocduk.org/related-disorders/
  4. Naslovna fotografija: Pinterest

Autor: Nataša Milinković

Psiholog i edukant REBT psihoterapije

0 komentara

Prosledi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Povezani članci

Zašto nas osećanja zbunjuju?

Zašto nas osećanja zbunjuju?

Veliki deo našeg iskustva čine emocionalne reakcije. Osećamo tugu povodom prekinutog odnosa, anksioznost povodom neizvesne budućnosti, bes prema napornom komšiji, krivicu povodom nepromišljeno...