loader image

Tikovi kod dece

sep 9, 2020 | O deci i roditeljstvu | 2 Komentari

Tikovi kod dece su česti.  Jedno od petoro dece može imati ovaj problem u nekom periodu odrastanja. Prvi put se javljaju između 4. i 6. godine života, češće ih ispoljavaju dečaci.       

Tikovi predstavljaju brze, ponavljajuće pokrete mišića koji nemaju svrhu ili ispuštanje i pravljenje određenih zvukova. Često se pojavljuju u detinjstvu već posle 4. godine života, ali se mogu pojaviti i u odraslom dobu. Tikovi se mogu primetiti kod 24% dece u prolaznom obliku, i zastupljeniji su kod dečaka nego kod devojčica u odnosu 3:1.

 

Vrste tikova

Tikovi koji uključuju pokret su motorni ili motorički, dok oni koji uključuju zvuk predstavljaju vokalne tikove. Motorni tikovi su jako česti, dok se vokalni javljaju sami u 5% slučajeva.

Tikovi mogu biti jednostavni motorni, kada radi samo jedna grupa mišića, oni se mogu ispoljavati kao žmirkanje, namigivanje, kolutanje očima, oblizivanje, pomeranje nosa, pućenje usana, zabacivanje glave, sleganje ramenima.

Složeni motorni tikovi, nastaju kada su uključene veće grupe mišića, klaćenje, skakutanje, lepršanje rukama, pravljenje različitih grimasa, cepanje knjiga, specifičan način hodanja, dodirivanje ili mirisanje određenih objekata.

Jednostavni vokalni tikovi su nakašljavanje, režanje, čišćenje grla, zevanje, udah, izdah, “pucketanje“ jezikom, šmrkanje.

Složeni vokalni tikovi mogu biti raznoliki: ispuštanje čudnih zvukova, ponavljanje određenih reči ili rečenica (eholalija), lajanje, ponavljanje vulgarnih reči (koprolalija). 

Turetov sindrom karakteriše kombinacija složenog motornog tika sa vokalnim tikovima. Predstavlja neurološki poremećaj, koji se javlja obično između 4. i 6. godine, sa punim razvojem od 10. do 12. godine, kada se tikovi najučestalije ispoljavaju. Kod dečaka se javlja češće i ima genetske uzroke.

https://www.youtube.com/watch?v=-MYzi2TPRcM

U filmu “The road Within“ Vinsent je mladić koji ima Turetov sindrom i koji na razne načine pokušava da izađe na kraj sa izazovima. 

Hronični tikovi, javljaju se svaki dan bez prestanka, uglavnom više puta dnevno. Traju duže od godinu dana u kontinuitetu i javljaju se pre 18. godine.

Prolazni tikovi (oko 90%) traju manje od godinu dana i javljaju se pre 18. godine života.

 

Uzroci tikova  

Precizan uzrok tikova još uvek nije otkriven. Na nastanak tikova utiču urođeni faktori i faktori sredine, i njihova međusobna interakcija. Smatra se da postoje određeni genetski uzroci, čak u 75% slučajeva. EEG nalaz pokazuje abnormalnosti i poremećaj u lučenju dopamina i serotonina. Često roditelji deteta koje ima tikove, i sami ispoljavaju neke suptilne tikove.

Psihogeni uzroci tikova mogu biti različite vrste stresa, konflikti, disfunkcionalni porodični obrasci, potiskivanje agresije, koja se onda može ispoljiti preko tika. Osetljivu i senzibilnu decu mogu različite stvari izbaciti iz ravnoteže: preseljenje, strah od polaska u školu, ljubomora, osećaj da mu roditelji ne poklanjaju dovoljno pažnje. Neka deca su podložnija ispoljavanju tikova, posebno kada se dešavaju neke bitne promene u porodici i  okruženju. 

Tikovi kod dece se mogu javiti udruženo sa drugim stanjima kao što su:

  • anksioznost
  • poremećaj pažnje
  • hiperkinetički sindrom (ADHD)
  • opsesivno-kompulzivni poremećaj
  • teškoće u učenju
  • problemi sa spavanjem
  • noćno mokrenje
  • noćni strahovi

Neposredan uzrok tika jeste napetost, svrab ili golicanje, koja se samim ispoljavaljem tika oslobađa. Sa tim u skladu tikovi nisu potpuno nevoljni pokreti, oni se mogu donekle kontrolisati, ali napetost ostaje i onda dolazi do nekontrolisanog pražnjenja. Zato deci nikako ne treba braniti ispoljavanje tikova i kažnjavati ih, vikati ili opominjati. Tada tikovi samo uzimaju drugačiji oblik i pogoršavaju se, jer se napetost i stres povećava.

Roditeljima često teško pada činjenica da njihovo dete ima tikove. Pomešana osećanja stida, krivice, besa i nemoći, pomeraju prag tolerancije i tada roditelji često neadekvatno reaguju.

 

Zabranjivati tikove i kažnjavati dete koje ima tikove, isto je kao tražiti od osobe koja ima alergiju na polen da ne kija. Jednostavno je nerealno i u krajnjem slučaju nije fer.

 

Tretman tikova

 Većina tikova ne zahteva ozbiljniji tretman.

Ako vaše dete ispoljava tikove, važno je razumeti šta je tik poremećaj i objasniti to stanje svima koji su u kontaktu sa detetom: nastavnicima, vaspitačima, bakama, dekama. Važno je ne skretati detetu pažnju na tikove, ne grditi ga i ne sputavati u iskazivanju tikova, jer to izaziva kontraefekat.

 

Jedna od najvažnijih stvari vezana za tikove jeste, da ako tikovi ne smetaju detetu koje ih ispoljava, onda ne treba da smetaju ni bilo kome drugom.

 

Kada potražiti pomoć?

Bitno je potražiti pomoć u slučajevima kada tikovi značajno ometaju socijalni i emocionalni život deteta. Kao i kada se dete prilikom tikova samopovređuje ili povređuje druge, npr. grize jezik, raskrvari usnu, udara druge, ako ga ismevaju vršnjaci, ako se povlači u sebe, izbegava aktivnosti, ili ako se remeti porodično funkcionisanje. Ako je zabrinutost roditelja oko tika velika, isto treba potražiti pomoć.

Tretman tikova uključuje psihoterapiju, i u ređim slučajevima, farmakoterapiju. Ukoliko niste sigurni da li je detetu potrebna pomoć, konsultujte se sa stručnjakom koji če proceniti situaciju i dati preporuku i za dete i za roditelje.

 

Literatura:

  1. Stošljević M., Čukić R., Stošljević M. Učenici sa teškoćama u učenju. Ordinacija Stošljević, Beograd, 2004.
  2. Kids and tics: what is normal and when to see a therapist?, https://childrensmd.org/uncategorized/kids-tics-whats-normal-see-specialist/
  3. Tics, https://www.nhs.uk/conditions/tics/
  4. International Parkinson and Movement Disorders Society, 2016, https://www.movementdisorders.org/MDS-Files1/Education/Patient-Education/Tics-and-Tourette-Syndrome/pat-Handouts-TICS-Serbian-v1.pdf
  5. Tics and kids, when should I seek care? , 2014, https://www.texaschildrens.org/blog/2014/01/tics-and-kids-when-should-i-seek-care

 

 

 

Autor: Dragica Nenadić

Specijalni pedagog

2 Komentari

  1. Jelena

    Poštovani, sin ima 9 i po godina i ima tikove koji se smenjuju. Počelo je pre nekih 2 godine nakon preseljenja u drugu državu, tikovi su konstantni ali kad prestane sa jednim počne sa drugim. Problem je što je od skoro počeo da usled tila nekako krivi vilicu, kao da ne drži donje zube iza gornjih već ih drži spojene i nekako je krivo u stranu. Takođe, škripi zubima tokom spavanja. (i ovo je počelo otprilike u isto vreme ali je tada nosio protezu za gornju vilicu, sada je ne nosi.) Kako da mu pomognemo? Plašim se da će ovako trajno iskriviti vilicu ako ga ne opomenem. Moram da napomenem, oduvek više ide na prstima, nikakav poremećaj mu nije utvrđen a vodili smo ga kod psihologa i logopeda kad je bio mali. Kao mali je mlatio rukama tokom radovanja. Urednog je psihičkog razvoja. Da li da ignorišemo ovaj tik ili da reagujemo?
    Izvinjavam se na podužem objašnjavanju. Hvala unapred na odgovoru!

    Odgovori
    • Katarina Višić

      Poštovana,
      Nije moguće dati nikakav precizan odgovor, a da dete nije prošlo pregled ili procenu. Možete prvo da se posavetujete sa psihologom u školi koju dete pohađa, ili da odmah odete na pregled kod dečjeg psihijatra ili psihologa.

      Katarina Višić
      Psihoterapeut

      Odgovori

Prosledi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Povezani članci