Povezanost između psihe i tela je dokazana u mnogim naučnim istraživanjima. Po pravilu, nakon snažnog emotivnog opterećenja (stresa, doživljenog neuspeha, sukoba i sl.), osećamo ne samo psihičku, već i fizičku neprijatnost.
Svi ponekad reagujemo somatizacijom. Međutim, neki ljudi pokazuju veću tenedenciju da razvijaju somatske simptome kao odgovor na psihosocijalne stresore. Stresogene činioce ne čine samo spoljašnje opasnosti, nepovoljni životni događaji i okolnosti, već i lični doživljaj tih situacija, naša uverenja o njima.
Šta su somatizacije?
U medicinskoj literaturi ne postoji jednoznačna definicija pojma somatizacija. U suštini somatizacija (od grčke reči soma, što znači telo) je izražavanje psihičkih tegoba kroz telesne simptome. To je psihološko iskustvo na nivou telesnog. Ona zapravo predstavlja jedan od mehanizama odbrane, gde konflikti iz nesvesnog izlaze u formi različitih telesnih simptoma, koji na neki način simbolizuju i komuniciraju nastali konflikt, a istovremeno omogućavaju psihičko rasterećenje.
Ovi somatski simptomi su stvarni, i ljudi se ne pretvaraju da imaju ove tegobe. Oni se stvaraju nesvesno, nisu podložni voljnoj kontroli, al ii nemaju fizičku osnovu. Najčešći somatski simptomi su: glavobolja, vrtoglavice, mučnina i nadutost, utrnulost nekih delova tela, bol, svrab i žarenje, probadanje u predelu grudnog koša i sl.
Najčeće se ovi uobičajeni telesni simptomi pogrešno interpretiraju i povezuju sa nekim ozbiljnih fizičkim bolestima. Takođe, smanjena je frustraciona tolerancija na neprijatnost koji ovi simptomi nose, pa osobe sebi često govore “ja ovo ne mogu da podnesem”. Postaju razlog čestih poseta lekarima i potrebom za medicinskom pomoći, najčešće odbijajući da se uvidi da su ti simptomi psihogeno uslovljeni, čak i kada je jasno da je razvoj simptoma u tesnoj vezi sa nekom aktuelnom nepovoljnom životnom situacijom. Recimo, mogu da osećaju bol u kolenu ili leđima, i da veruju da je uslovljen nekom fizičkom bolešću. Nakon posete lekru ne utvrdi se nikakav fizički uzrok, a bolovi se i dalje učestalo javljaju.
Često ovakvo stanje utiče i remeti normalno svakodnevno funkcionisanje. Vremenom ovi simptomi vode hroničnom stanju velike zabrinutosti oko svog zdravlja, iscrpljenosti, povlačenju, čestim posetama lekarima, razdražljivosti, podvrgavanju neproverenim i opasnim tretmanima, te se na ovaj način stvara jedan „začarani krug“ emocionalnih problema i poremećaja.
U praksi, problem somatizacije često je udružen sa anksioznim poremećajima, depresijom, psihotičnim poremećajima i poremećajima ishrane.
Dva tipa reagovanja na stres
Prema nemačkom psihoanalitičaru M. Schuru, somatizacija se povezuje sa regresijom kao reakcija na stres. Somatske reakcije deteta kako sazreva sve više se zamenjuju misaonim procesima, međutim kod neurotičnih ljudi vrlo često mentalni konflikt se izražava regresivnim somatski reagovanjem karakterističnim za ranije faze razvoja. Po njemu, postoje dva tipa odgovora na stresore. Prvi tip odgovora se javlja kod emocionalno nezrelih pojedinaca kojima je teško neutralizovati negativne emocije, nisu ih u stanju izraziti rečima nego izražavaju emocije preko telesno-motornih radnji, recimo briznu u plač, a teško im je da verbalizuju tegobu. Drugi tip odgovora odnosi se na emocionalno zrelije pojedince, koji mogu da mentalizuju (preko misaonih sadržaja i predstava) svoja emotivna stanja, a potom i da adekvatno odgovore na stresore i verbalizuju svoju emociju.
Osobe kod kojih se najčešće javlja somatizacija
Somatizacija se javlja kod osoba koje imaju problem sa prepoznavanjem, kako sopstvenih osećanja, tako i emocija drugih ljudi uzrokovano poteškoćama da mentalizuju emocionalna stanja. Za ove osobe najčešće kažemo da su aleksitimične (bez reči za emocije). One nisu u mogućnosti da opišu ili razlikuju sopstvena osećanja, preokupirani su detaljima u spoljašnjem okruženju, imaju problema sa samoprihvatanjem, sklonost pasivno-depresivnoj zavisnosti te u slučaju stresa reaguju bespomoćnošću, očajanjem i izbijanjem telesne simptomatologije.
Somatoformni poremećaji
Somatoformni poremećaji predstavljaju grupu poremećaja kod kojih je u osnovi somtizacija i karakterišu se postojanjem jednog ili više telesnih simptoma. Učestalost ovog poremećaja je od 10 do 30 % u opštoj populaciji. Specifično za ove poremećaje je da su u fokusu žalbe na telesne tegobe. Somatoformni poremećaji su:
Somatizacioni poremećaj. Osobe sa ovim poremećajem imaju brojne somatske simptome i značajne probleme u funkcionisanju. Ovi simptomi su najčešće vezani za bol, pseudoneurološke probleme, senzacije kože (svrab, žarenje, peckanje, utrnulost itd), gastrointenstinalne tegobe (podrigivanje, povraćanje, mučnina itd.), seksualne ili menstrualne poteškoće. Ove osobe su okupirane samim simptomima i pronalaženjem tretmana koji će ih u potpunosti otkloniti.
Konverzivni poremećaj predstavlja psihološko stanje koje uzrokuje simptome koji liče na neurološka oboljenja. Karakteriše se motoričkim ili senzornim simptomima – i ovi simptomi mogu nastati iznenada, bez fizioloških razloga. Često može da im prethodi veoma jak stres. Simptomi mogu biti u vezi sa bilo kojim neurološkim deficitom koji se može zamisliti, uključujući paralizu, gubitak glasa, poremećaje u koordinaciji, privremeno slepilo, gubitak osećaja mirisa ili dodira. Na primer, vojnik koji podsvesno želi da izbegne pucanje iz pištolja može da razvije paralizu svoje ruke.
Hipohondrijski poremećaj. Kod ovog poremećaja osoba je preokupirana mogućnošću postojanja neke ozbiljne bolesti. Normalne telesne senzacije ili pojave doživljavaju se kao znaci i dokazi oboljenja, a najčešće su osobe sa ovim poremećajem uverene da boluju od neke još uvek nedijagnostikovane bolesti. Primarno zahtevaju različita ispitivanja kako bi potvrdili ovu svoju pretpostavku. Recimo, osoba je uverena da je glavoboja koju ima sigurno znak tumora na mozgu. Često ova fokusiranost na telesne simptomi i bavljenje njima služi osobi kao beg od stvarnih životnih problema i suočavanja sa njima.
Perzistentni somatoformni bolni poremećaj karakterišu stalne žalbe na trajni, jak i iscrpljujući bol. Najčešće je to glavobolja, bol u leđima ili u predelu lica. Smatra se da poremećaj nastaje kao nesvesna težnja da se izbegnu svakodnevne obaveze i odgovornosti
Somatoformna disfunkcija vegetativnog nervnog sistema manifestuje se nizom simptoma prenadraženosti vegetativnog nervnog sistema. Žalbe pacijenata najčešće se odnose na palpitacije, znojenje, crvenilo, tremor ili bol, žarenje, težinu, stezanje, osećaj nadutosti.
Drugi somatoformni poremećaji: ovde pripadaju svi poremećaji koji nisu uzokovani telesnim poremećajima i koji su vremenski blisko povezani sa stresnim događajima ili problemima, i koji privlače pažnju i brigu drugih. Tu spadaju: „globus hystericus“(osećaj zalogaja u grlu koji izaziva poteškoće sa gutanjem), psihogeni tortikolis (iskrivljeni vrat) i ostali poremećaji pokreta sa grčevima, psihogeni svrab, psihogeni poremećaj menstrualnog ciklusa i škrgutanje zubima (bruksizam).
Razlika između somatoformnog poremećaja i psihosomatskih bolesti
Osnovna razlika između ova dva poremećaja je što kod psihosomatskih oboljenja postoji realno oštećenje organa i/ili funkcije organa, a psihički simptomi su direktno povezani sa razvojem poremećaja i znatno utiču na pogoršanje bolesti, dok kod somatoformnih poremećaja nema realnog oštećenja organa, niti njegove funkcije.
Tretman
Pre početka tretmana treba utvrditi da li somatski simptomi koje osoba ima nemaju zaista kao osnovu neko fizičko oboljenje.
Često je psihoterapijski rad sa klijentima koji imaju ovu vrstu problema veliki izazov zbog teškoća da prihvate da su njihovi simptomi psihogeno uzrokovani.
U nekim slučajevima kada se uz somatoformni poremećaj pojavi i depresivno – anksiozni poremećaj uključuje se i medikamentozni tretman.
U psihoterapji, najvažnije je identifikovati i promeniti disfunkcionalne misaone obrasce i nefunkcionalna ponašanja (kao što su česti odlasci kod lekara) koji ne dovode do umirenja, već pojačavaju i održavaju simptome. Dalje je neophodno razvijanje visoke frustracione tolerancije i prihvatanje telesnih simptoma kao uobičajenih, učenje veština upravljanja stresom, verbalizovanje emocija i učenje tehnikama relaksacije.
Literatura:
https://hrv.completecarecounseling.com/somatizacija-konflikta-jeto
https://www.actavis.rs/terapeutske-oblasti/psihijatrija-hcp/article-pages/somatoformni-poremeaji/
0 komentara