Klinička depresija i anksiozni poremećaji čine najčešće psihičke probleme. Rasprostranjeni su po celoj planeti. Ovi problemi se javljaju kod ljudi oba pola, svih rasa i nacionalnosti, skoro svakog uzrasta, nezavisno od društvenog i ekonomskog statusa, zanimanja ili bračnog statusa osobe.
Depresija i anksioznost često „sarađuju“, istovremeno pogađajući osobu. Kada smo depresivni, to može da podstakne anksioznost, a anksioznost nekada utiče na razvoj depresije.
Možemo ih zamisliti kao par u toksičnom braku, u kome jedno iz drugog izvlače ono najgore. Iako podižu nivo stresa, pogoršavaju simptome jedno drugom, i čine život generalno veoma teškim, oni nastoje da ostanu zajedno.
(Photo by Mikhail Nilov on Pexels)
Šta je anksioznost?
Svi ponekad osećamo anksioznost. Ako nam predstoji težak ispit, treba da održimo važan govor pred kolegama, uzlećemo avionom kako bismo prvi put skočili padobranom – očekivano je i razumljivo da osećamo anksioznost.
Anksioznost nije jedno od prijatnih osećanja, ali ona zapravo predstavlja korisnu emocionalnu reakciju. U dalekoj prošlosti, bila nam je od neprocenjive važnosti. Pomagala nam je da, putem „borba-bekstvo“ odgovora na stres, budemo spremniji da na optimalan način odgovorimo na opasnosti neprijateljske sredine. Bez nje naši preci ne bi preživeli sve one predatore kojima su bili okruženi.
Anksiozni poremećaji se razlikuju od obične anksioznosti. Ljudi sa nekim od anksioznih poremećaja imaju poteškoća da se oslobode svojih briga – u stvari, brige nastavljaju da rastu i da se umnožavaju dok ne počnu da preuzimaju kontrolu nad životom osobe. Vremenom, pokušavajući da izbegnu ova nekontrolisana anksiozna stanja, ovi ljudi svoj privatni svet sve više ograničavaju, osiromašujući svoj radni ili društveni život. Ne govorimo o autentičnoj želji da ostanu kod kuće nakon teškog radnog dana, kako bi gledali film ili čitali knjigu. Govorimo o izbegavanju onoga povodom čega su anksiozni, što bi, međutim, u odsustvu anksioznosti, i te kako želeli da dožive.
(Photo by Milada Vigerova on Unsplash)
Anksiozni poremećaji mogu da uzmu neki od sledećih oblika:
- Generalizovani anksiozni poremećaj – stalno iščekivanje katastrofe, sa konstantnom i intenzivnom brigom povodom mnogih stvari u životu.
- Socijalni anksiozni poremećaj – anksioznost povodom društvenih situacija, gde bi drugi ljudi mogli da nas negativno procene: upoznavanje novih ljudi, javni govor, proslave, jedenje pred drugima… Izbegavanje društvenih situacija može da ošteti prijateljstva, ljubavni život, karijeru.
- Panični poremećaj – „borba-bekstvo“ mehanizam kao da ima svoju volju. S vremena na vreme proizvede intenzivan i iznenadan napad panike, koji ne traje dugo, ali osoba postaje anksiozna oko mogućnosti nastanka sledećeg napada.
- Agorafobija – često prati panični poremećaj. U filmovima, ljudi sa agorafobijom nikada ne napuštaju svoj dom, ali to je tačno samo za određene ljude. Ostali mogu da izbegavaju vožnju autobusom ili liftom, mesta gde su gužve, otvorene prostore, itd.
- Specifične fobije – intenzivan strah od određenog objekta ili situacije. Postoje fobije od mnogih objekata i situacija (krvi, zmija, buba, visine, klovnova…). Zajedničko im je jak strah i neodoljiv poriv da se izbegne objekt fobije.
Šta je depresija?
Klinička depresija je složeno stanje, koje se ispoljava na različite načine kod različitih ljudi. Ipak, glavni simptomi su dugotrajno osećanje tuge i gubitak interesovanja za aktivnosti u kojima se ranije uživalo.
Ponekad uključuje elemente kao što su anksioznost, strah ili netolerancija neizvesnosti – inače karakteristične za anksiozne poremećaje. Ako je anksiozni poremećaj dugo kontrolisao život osobe, nije neočekivano da to rezultira depresijom.
Depresija negativno utiče na naš emocionalni život, čineći nas sklonijim da osećamo neprijatna osećanja, dok su ona prijatna prigušena ili nepostojeća. Utiče na motivaciju tako što postajemo bezvoljni, kolebljivi i neodlučni, usporenih pokreta, nezainteresovani. Depresija boji naše misli, kao da nosimo tamne naočare. Skloni smo da sebe, druge ljude, naše okruženje i celu budućnost vidimo u tamnijim nijansama. Mislimo da smo bespomoćni, a da je budućnost beznadežna. Na kraju, prate je i telesni simptomi, kao što su glavobolja, bol u leđima, stezanje u grudima, iscrpljenost, itd.
( Photo by Jake Noren on Unsplash)
Da li je moguće imati oba problema?
Ne samo da je moguće imati kliničku depresiju i neki od anksioznih poremećaja u isto vreme, već je to veoma često. Anksioznost može da bude simptom depresije ili njen okidač. Osim toga, mogu da budu dva različita poremećaja koji su nastali u isto vreme. To se zove komorbiditet ili pridružena oboljenja. Jedna studija je pokazala da više od pola ispitanika, koji su imali jedan problem, u isto vreme su imali i drugi.
Stanja kliničke depresije i anksioznosti se često mešaju jedno s drugim, zato što, ponekad, izgledaju veoma slično. Mnogi zajednički simptomi su prisutni kod ovih kliničkih stanja, a to su iritabilnost, nemir, problemi sa spavanjem, zamor i problemi sa koncentracijom. I depresija i poremećaji anksioznosti prouzrokuju distres i mogu da motivišu izbegavajuće ponašanje, kao što je povlačenje od porodice i prijatelja.
Jedno stanje može da pokrene drugo. Možda je neko anksiozan zato što dugo nije osetio pozitivno raspoloženje, jer je u depresiji i strepi da nikada neće proći i da mu neće biti bolje. S druge strane, možda je neko u depresiji jer je ograničio svoj život usled anksioznosti, izbegavajući ljude, stvari i aktivnosti povodom kojih oseća anksioznost.
Istraživanja funkcionisanja ljudskog mozga pokazuju da su određeni zajednički biološki mehanizmi odgovorni za nastanak i održavanje oba stanja.
(Photo by Gadiel Lazcano on Unsplash)
Kako možemo da ih razlikujemo?
Ljudi sa anksioznim poremećajima su okupirani svim mogućim načinima na koje budući događaji mogu da krenu po zlu. Bliska i udaljena budućnost je puna pretnji, za koje su uvereni da će prevazići njihove kapacitete da s njima izađu na kraj. Ljudi sa depresijom razmišljaju o prošlim neuspesima i gubicima, ne mogu da pronađu zadovoljstvo u sadašnjosti, i nemaju nade da će u budućnosti biti bolje.
Kada se pojavi zajednički element – izbegavajuće ponašanje – depresiju i anksiozne poremećaje, možemo da razlikujemo, pitajući se šta motiviše izbegavanje.
Zamislite da ste pozvani na proslavu, ali ste ipak ostali kod kuće, uvijeni u ćebe. Ako ste kod kuće zbog toga što znate da na proslavi neće biti zanimljivo, jer ništa više nije interesantno, i nema poente izlaziti – to je depresija. Ako ste izbegli da odete na proslavu jer nikada niste bili u tom delu grada, pa je moguće da se izgubite, ili ste pomislili da je moguće da kažete nešto glupo pred drugim gostima i da se osramotite – onda je to anksioznost.
(Photo by christopher lemercier on Unsplash)
Šta može da bude od pomoći?
Na sreću, nije mnogo bitno koje od ovih stanja je nastalo prvo, niti koji biološki mehanizmi stoje u korenu njihovog nastanka. Načini na koji se ovi problemi uspešno tretiraju su slični.
Ako prepoznajete ove probleme kod sebe, možda je najkorisniji savet – ne morate sami da prolazite kroz to. Stručno lice može da vam pomogne da napravite plan kojim ćete tretirati depresiju i anksioznost u isto vreme. Za nekog je preporučljiva psihoterapija, za drugoga lekovi, a za neke njihova kombinacija.
Oduprite se porivu da se izolujete od sebi dragih ljudi. Pokušajte da se ne povlačite iz sveta. Porodica i prijatelji mogu da vam pomognu da podignete raspoloženje, tako što ćete preusmeriti pažnju sa svojih misli, učestvujući u pozitivnim aktivnostima.
Postoje i mnogi načini da pomognete sami sebi, ali ne zaboravite da su klinička depresija i poremećaji anksioznosti ozbiljni mentalni problemi, koji uveliko utiču na kvalitet života pogođene osobe, i da je u vašem najboljem interesu da se oduprete inerciji, zaboravite na stigmu i zatražite pomoć.
Reference:
Photo by Priscilla Du Preez on Unsplash (naslovna fotografija)
Depression and Anxiety: How To Understand the Difference (healthcentral)
0 komentara