loader image

Opsednutost kontrolom: da li ste kontrol frik?

jun 11, 2022 | O životu | 0 Komentara

Naziv za osobu koja mora da bude uključena u sve što se oko nje dešava. Njeno mišljenje je neophodno za sva bitna i nebitna pitanja, a njena opsednutost kontrolom doseže toliko ekstreman nivo, da bi bila najsrećnija kada bi mogla da određuje svaki pokret i reakciju ljudi u svojoj okolini. Njihov svet se potpuno ruši kada shvate da na nešto ne mogu da utiču, a razočarenje zbog pomenutog saznanja se ispoljava kroz histeriju u svim mogućim oblicima.

                                       mocca87 (izvor: vujaklija.com)

Imati doživljaj kontrole nad svojim životom svi vrednujemo kao nešto pozitivno. Bolje se osećamo kada smo svesni da možemo uticati na određene stvari u našem okruženju. Međutim, izvor hroničnog umora i frustracije jeste uverenje da sve što nas okružuje može biti pod uticajem naše kontrole. Tada postajemo „stražari“ nad ponašanjima i rečima drugih osoba.

 

Zašto je dobro imati doživljaj kontrole?

Grubo rečeno, u okruženju možemo prepoznati osobe koje imaju uverenje da su ishodi njihovih akcija u direktnoj vezi sa njihovim akcijama i osobe koje određene ishode pripisuju spletu okolnosti ili događajima koji su izvan njihove kontrole. Osobe koje pripadaju prvoj grupi prepoznaćete po odgovornosti, psihološkoj otpornosti, istrajnosti i upornosti na putu svog razvoja. Takvi ljudi imaju izrađenije samopoštovanje i viši nivo motivacije. Osobe koje nemaju doživljaj kontrole nad svojim životom, koje ne uviđaju vezu između uloženog truda, rada i određenih ishoda, imaju problem sa nižim samopouzdanjem, niskom motivacijom i pasivnošću.

Kada težnja za kontrolom postaje problem?

Težnja za doživljajem kontrole postaje problem kada ona više nije izvor efikasnosti, akcije, ličnog napretka, već kada je okidač za bespomoćnost, frustraciju, depresivna i anksiozna stanja.

Takve osobe često u svakodnevnom razgovoru dobijaju etiketu „Kontrol frik“  ( eng. Control freak).

Zato, kao često citirana može se pronaći sledeća molitva za spokoj:

“Bože, daj mi snage da prihvatim ono što ne mogu da promenim, hrabrosti da promenim ono što mogu i mudrosti da razlikujem jedno od drugoga.” – Reinhold Niebuhr

 

Kako prepoznati osobe koje su kontrolišuće?

Ovo su neki od najčešćih pokazatelja:

  • Provode previše vremena fokusirajući se na stvari koje ne mogu da kontrolišu, odnosno na koje nemaju uticaj;
  • Osećate uznemirenost kada ste u njihovom društvu, jer strahujete da će imati burnu reakciju ukoliko kažete/uradite nešto što oni ne odobravaju;
  • Izbegavaju zajedničko obavljanje određenih zadataka ili timski rad u kolektivu, jer teško prepuštaju deo posla drugoj osobi;
  • Umesto da se fokusiraju na svoje emocije, krivicu nalaze u drugima i uporno pokušavaju da kontrolišu ljude u okruženju;
  • Misle da je potpuna odgovornost za uspeh u njihovim rukama, nipodaštavaju faktor srećnih okolnosti i veoma teško se suočavaju sa neuspehom;
  • Imaju burne negativne reakcije kada im neko poremeti planove;
  • Ulažu dosta vremena i energije kako bi druge ubedili da se promene;
  • Ulažu veliki trud kako bi sprečili da se dese potencijalne loše stvari;
  • Teško uspostavljaju bliske odnose, jer odbijaju ljude savetima koje često pružaju;
  • Pored toga što sebi teško opraštaju greške, oštri su i osuđivački nastrojeni prema tuđim greškama;
  • Vrlo retko traže pomoć;
  • Često imaju potrebu da se dokazuju i da šalju poruku da sve „drže pod kontrolom“,
  • Njihova raspoloženja se često menjaju od razdražljivosti do nekontrolisanog besa;
  • Pokušavaju da „pobede“ u svakoj raspravi;
  • Odbijaju da priznaju svoju grešku.

(pexels-andrea-piacquadio-3777572)

 

Zašto imamo potrebu za kontrolom?

Ispod težnje za kontrolisanjem događaja i drugih ljudi nalazi se strah. Ove osobe se zapravo plaše da neće moći da se suoče za eventualnim negativnim ishodima koji se mogu desiti. Plaše se da će se „raspasti“ ukoliko se desi nešto što nisu na vreme prediveli. Takođe, ranjivost koja se nalazi ispod kontrole vide kao znak slabosti.

Gabor Mate, američki lekar i psihoterapeut, govori da se osobe često identifikuju sa svojim obrascima funkcionisanja kao da su neizostavan deo njih. On govori da ne postoji urođena sklonost kao kontrolisanju, već da je ona drugo lice duboke anksioznosti. Dete koje opaža da mu nisu zadovoljene potrebe postaje anksiozno oko svakog detalja. Takva osoba kasnije doživljava veliki stres kada uviđa da nije u mogućnosti da kontroliše sve događaje. Potreba za kontrolom postaje stil suočavanja, jer osoba nesvesno veruje da će jedino putem kontrole nad svakim aspektom svog života i okruženja uspeti da osigura ispunjavanje svojih potreba.

Takođe, deca koja su doživela napuštanje ili zanemarivanje, postaju odrasle osobe koje ne veruju da je svet bezbedno mesto i zato im je izazovno da prepuste kontrolu nekom drugom.

Budite svesni da, iako je ova emotivna povreda nastala u prošlosti, način na koji se štitite prenosite u sadašnjost u kojoj više nije toliko rizično, i u kojoj vi imate mnogo više zdravijih i zrelijih kapaciteta za suočavanje.

Kako umanjiti težnju za preteranom kontrolom?

Loša (ili dobra) vest je da nemate moć da predupredite sve eventualne neugodnosti. Ali, to ne znači da nećete moći da „izađete na kraj“ sa njima. Nije moguće, a nije ni potrebno, da sve bude kako smo isplanirali. Kakav bi to svet bio? Pretpostavljamo previše predvidiv i dosadan. Prihvatite svoju ranjivost i ograničenu mogućnost delovanja u kontekstu predupređivanja svih negativnih iskustva. Cilj za vas nije da stvorite predvidivo okruženje, već da ojačate svoj doživljaj sposobnosti da ćete moći da se izborite i sa događajima, stvarima i ponašanjima ljudi koje niste mogli da predvidite.

Uporedo sa razvijanjem samopouzdanja i sticanjem doživljaja sposobnosti da se možemo izboriti sa eventualnim budućim poteškoćama, potreban korak je i razvijanje poverenja prema ljudima iz okruženja. Važno je da verujemo da drugi ljudi mogu da nam pomognu, da su nam potrebni, i da mogu da nas vole takve kakvi jesmo. Osobe sa preteranom težnjom za kontrolom su bila deca koja su rasla u nepredvidivom okruženju u kojem su morala da „hodaju kao po jajima“ uz stalno pitanje: „Šta se može desiti sledeće?“. Takva deca često postaju odrasle osobe koje misle da je njihov zadatak da budno drže sve pod kontrolom.

Vreme i energija su ograničeni resursi. Razmišljanjem o stvarima na koje ne možete uticati onako kako biste vi želeli, postajete sve umorniji do tačke sagorevanja. Željeni efekat umirivanja ćete postići tek kada se usmerite na svoje misli i ponašanje koje možete kontrolisati, a ne kada pokušavate da druge ubedite kako bi trebalo da misle i da se ponašaju.

Kontrolom „zatvaramo vrata“ za emocije koje nisu tako prijatne, poput tuge, besa, razočarenja, usamljenosti… Kada primete naznaku ovih emocija, osobe doživljavaju da je „sve krenulo nizbrdo“, da su „izgubili kontrolu“, osećaju se izloženo, ugroženo, haotično i uplašeno. Povežite se sa sopstvenim emocionalnim iskustvima. Verujte da možete podneti emocije i koje nisu tako prijatne i da se nećete „raspasti“. Na taj način stičete izraženiji osećaj samokontrole. Prihvatite činjenicu da život podrazumeva sticanje i prijatnih i neprijatnih iskustava, radost i bol, patnju i zadovoljstvo – i vi to možete podneti.

Težnja za kontrolom se ne mora manifestovati jedino putem pretnji, ljutnje, pružanjem netraženih saveta, postavljanjem zahteva i kontinuiranim forsiranjem razgovora. Postoje i prikrivena sredstva kontrolisanja kao što su pasivna agresija, ćutanje, distanciranost, ulazak u ulogu „žrtve“, laskanje, prepuštanje „bespomoćnosti“.

Kontrola nas sprečava da doživimo iskustva koja su nam potrebna – iskustva istinske i autentične bliskosti. Bez rizika, prepuštanja i otvorenosti, svojim ponašanjem ćemo stavljati zid između sebe i drugih osoba, i na taj način ćemo slati poruku da nismo u potpunosti dostupni. S vremena na vreme se podsetite da gubimo kontrolu kada pokušavamo da kontrolišemo stvari i ljude koje ne možemo kontrolisati.

Naslovna fotografija: Photo by Sivani B on Unsplash

Autor: Jelena Janjić

Pedagog i sistemski porodični psihoterapeut

0 komentara

Prosledi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Povezani članci

Zašto nas osećanja zbunjuju?

Zašto nas osećanja zbunjuju?

Veliki deo našeg iskustva čine emocionalne reakcije. Osećamo tugu povodom prekinutog odnosa, anksioznost povodom neizvesne budućnosti, bes prema napornom komšiji, krivicu povodom nepromišljeno...