Gledano sa medicinskog aspekta neplodnost predstavlja bolest muškog ili ženskog reproduktivnog sistema koja se karakteriše nemogućnošću začeća nakon 12 ili više meseci redovnog nezaštićenog seksualnog odnosa. Procene su da se oko 48 miliona parova na globalnom nivou bori sa ovim problemom.
Neplodnost može da dovede do emotivnih i socijalnih problema koji utiču na mentalno zdravlje oba partnera individualno, a i na njih kao par.
(Photo by Polina Zimmerman on Pexels)
Ignorisanje problema ne znači da će on da nestane
Momenat kada oba partnera shvate da imaju poteškoće jeste presudan kako bi počeli da razmišljaju o rešavanju problema i krenuli u borbu da postanu roditelji.
Prvi korak kod većine jeste da žena ode kod svog ginekologa i objasni mu trenutnu situaciju, svoje strepnje i nade. Većina žena na taj i sve naredne preglede, kojih ima dosta, ide sama. Kod nekih parova sam tok komunikacije je takav da se muškarac uključi, bodri, priča sa partnerkom o tome kako je bilo, koji su naredni koraci. Sa druge strane, javljaju se i situacije gde se žena oseća usamljeno, bez podrške, tokom pregleda, čekanja na rezultate i pravljenju dalje strategije.
(Photo by Mart-production on Pexels)
Gordani je najteže pao upravo ovaj prvi korak: „Ne volim ni da razmišljam o svemu tome. Želeli smo dete, a nije nam uspevalo. Najlogičnije je bilo da ja prva odem na preglede, jer sam žensko. I krenula sam. Očekivala sam da će on da bude tamo sa mnom, bar ponekad, da zajedno uđemo kod lekara. To se nije desilo. Činilo mi se da samo čeka da dobije potvrdu da je problem u meni i da on ne mora da ide na bilo kakav pregled. Nismo pričali o tome i u jednom trenutku mi se činilo da smo počeli da se udaljavamo jedno od drugog. Kao da mi više nismo bili mi.“
(Photo by Engin Akyurt on Pexels)
Najveći izazov u ovoj fazi jeste da se na neplodnost ne gleda kao na traženje toga ko je od partnera problem ili ko je kriv, već da je to zajednički izazov koji potrebno da se reši. Svaka druga interpretacija dovodi do omalovažavanja samog sebe ilii partnera/partnerke i produbljuje sam problem.
„Kada su stigli rezultati koji su ukazali da sam ja u pitanju, nisam mogao da poverujem. Da li je moguće da nisam pravi muškarac, da ne mogu da začnem dete. Nikada tako nešto nisam dovodio u pitanje. Ovo je bio veliki šok. Na početku ni Gordanine reči utehe ništa nisu značile, činile su mi se lažnim jer ja sam bio taj zbog kog ne možemo da imamo dete. Ja i samo ja. I sada moramo da prolazimo kroz sve to, umesto da se opustimo i uživamo. Zbog mene će i nju sada da kljukaju hormonima. Samo zato što nisam pravi muškarac, ja sam neuspeh od čoveka.“
Šta ako bilo ko sazna o čemu se radi? Kako li me Gordana gleda zbog ovoga? Kako će me drugi gledati? Ovo je sve tako strašno.“ (Mlađan)
U ovakvim i sličnim situacijama važno je da partneri shvate da je nemoguće uticati na stvari koje nisu pod njihovom kontrolom, da prihvate sebe i/ili partnera baš takve kakvi su.
Bezuslovno prihvatanje sebe, partnera, situacije pomoćiće im da izgrade zdrav odnos i zajedno se nose sa onim što ih čeka.
(Photo by Polina Zimmerman on Pexels)
Kada seks prestane da bude izvor zadovoljstva
Pre nego što se krene dalje prvi korak su najčešće planirani odnosi na osnovu folikulometrije. Oni za ženu znače odlazak na ultrazvuk kako bi se imao odnos u vreme ovulacije, kada su najveće šanse da zatrudni. Za muškarca je to totalna apsitnencija nekoliko dana do trenutka kada je potrebno imati odnos.
Ovaj period može da dovede do zahlađenja u odnosima, kao i seksualnih disfunkcija, jer se na seks posmatra kao na obavezu, a ne na zadovoljstvo.
(Photo by Rdne-stock-project on Pexels)
„Folikulometrija. Jurcanje do lekara da bi bila urađena procena kada će folikul da pukne. Zivkanje i dogovaranje kada da imamo odnos. Otkazivanje svih planova. Tako je bilo par meseci, dok smo se još nadali da mogu da zatrudnim kao i sve druge žene.
Seks više nije bio seks. Sve je to bilo odrađivanje, čini mi se sa obe strane. Pritisak da se opustim, ni kod njega nije baš sve moglo tek tako na naredbu svaki put. Mislila sam da ću da zaboravim kako je izgledalo nekada, kada smo stvarno vodili ljubav, a ne pravili dete.“ (Mirjana)
Parovi koji kroz ovaj period prođu relaksiranije gledaju kako da uz pomoć malih rituala, zavođenja, dodira, ojačaju svoju vezu i da sam odnos ne boje u nešto što je potrebno odraditi, već u vođenje ljubavi.
Koliko god da je odnos planiran, na partnerima je da nađu način da ostanu spontani, da imaju strpljenja za drugu stranu, dozvole sebi trenutke nežnosti i predaha, zadrže nadu da su na pravom putu ka uspehu.
Testovi i iščekivanje
Strah, tuga, krivica, sramota predstavljaju vrtlog osećanja u kom oba partnera mogu da se nađu u različitim trenucima dok su u procesu testiranja kako bi znali koji je sledeći korak i da li je sve u redu.
„Bio sam zabrinut kao nikad do tada. Ne znam kako ni da opišem tu zabrinutost, taj strah. Sve vreme su mi se motale različite misli po glavi. Razna scenarija. Šta ako? Šta ako moj spermogram ne bude u redu? Šta ako njoj nisu prohodni jajnici? Šta ako je i jedno i drugo i nešto treće? Volimo se, želimo dete, ali šta ako ništa ne bude u redu? Šta ćemo onda? Da li ćemo izdržati? Da li ćemo opstati? Da li ćemo se ikada ostvariti kao roditelji?
Taj strah je pratila tuga, najčešće. Tuga zbog mogućnosti da naša budućnost ne bude onakva kako smo je oboje planirali, tuga što možda nikada nećemo imati dete.
I onda bih je pogledao i seo sa njom, da pričam. Ne znam šta bih radio da nije bilo tako. Ona se nije toliko žalila. U nekim trenucima sam osećao krivicu jer toliko kukam i bojim se, a ona se samo osmehne i kaže mi da će sve da bude u redu.“ (Igor)
(Photo by Min An on pexels)
Koliko god da se anksioznost u ovim situacijama vezuje za žene, ona može da se javi i kod muškarca. Misli koje muče partnere su vezane za sve što se u tom trenutku dešava, a pogotovo za neizvesnost svakog testiranja, svakog koraka tokom procedure dijagnostikovanja nepolodnosti, pravljenja plana za dalje.
Partneri koji mogu jedno drugom da budu podrška bez osuđivanja, koji su spremni da saslušaju i podele svoje brige sa drugom stranom produbljuju svoj odnos i stvaraju zdraviju bazu za zajednički život, bez obzira na krajnji ishod.
Ovo je ponekad lakše reći nego uraditi. Zatvaranje u sopstveni svet bilo zbog straha od osude druge strane, toga što jedan od partnera smatra da ima ulogu da bude stabilan i da ne sme da pokaže slabost u ovakvoj situaciji dovodi do udaljavanja.
Deljenjem svojih razmišljanja i emocija, partneri se otvaraju i njihova bliskost se povećava, jer dozvoljavaju jedno drugom da se vide u nekim od najranjivijih trenutaka u životu.
Ovi razgovori vode i ka prihvatanju toga da problem postoji, adekvatnijem traženju rešenja i dogovoru oko mogućih opcija još na početku cele priče.
Okruženje: koliko je važan uticaj sredine
„Dve stvari su me baš mučile dok smo pokušavali da napravimo bebu. Pritisak okoline je bio u nekim trenutcima prevelik. Što je najgore, nije dolazi samo od roditelja, rodbine, već i prijatelja. Svi oni nama bliski su već imali decu, a mi ne. Niko nije razmišljao o tome da možda imamo problem i ne možemo da dobijemo dete. Svi su nas konstatno pitali kad ćemo, šta čekamo, vreme nam je.
Osećala sam se tako loše zbog toga, a uz sve to nekako sam stalno ja bila ta kojoj su postavljali pitanja. Kao da je to moja odgovornost ili moja krivica što još uvek nemamo decu. Sve te priče zašto juriš karijeru i slično. Počela sam da izbegavam ljude u jednom trenutku.“ (Gordana)
Socijalni i kulturološki aspekt vezan za roditeljstvo u našem podneblju je jak. Majke se idealizuju, od parova koji su duže u vezi ili su prešli 30-te se očekuje da imaju decu.
(Photo by Askar Abayev on pexels)
Trenutak kada centralna tema razgovora sa parom postane roditeljstvo uz prebacivanje okoline može da dovede do etikiranja jednog od partnera ili samog para koji počinje da se u društvu oseća neadekvatnim i ne želi da priča o svom problemu. Umesto da se traži podrška okoline, par kreće da se udaljava od najbližih, izbegavaju druženja sa ljudima koji su im bitni u životu i kreću da se izoluju.
Ovakvo ponašanje može da dovede do novih mentalnih posledica i većeg osećanja neadekvatnosti u odnosu na druge.
Saznanje! I šta dalje?
„U trenutku kad smo saznali da ne možemo da postanemo roditelji tek tako, već ćemo morati se pouzdamo u savremenu medicinu, sva osećanja su nam bila pomešana. Sa jedne strane, sva testiranja, sva neizvesnost su se završili. Nema više medicinskih izraza za koje ne znamo šta znače.
Opet, bili smo i u stanju šoka. Negde uvek postoji nada da će doktori da kažu da je sve u redu, samo treba malo više da se opustimo, odemo na odmor, tako nešto. To se nije dogodilo.
Saslušali smo šta imaju da nam kažu, koje su nam opcije na raspolaganju, a onda smo otišli na kafu, gledali se jedno vreme i ćutali.“ (Igor)
(Photo by Emma Bauso on Pexels)
Kada par dobije dijagnozu neplodnosti, očekuje ih preispitivanje kako bi sami sebi, a zatim i partneru/partnerki dali odgovore na vrlo teška pitanja:
- Da li su sigurni da žele da budu roditelji i da uđu u dalje procese lečenja steriliteta?
- Ako jesu, na šta su sve spremni, koje procedure su im prihvatljive, i koliko puta?
- Šta ako ne uspeju?
- Ako su saznali da ne postoji način da kao par postanu roditelji, da li su spremni i da se na drugi način ostvare kao roditelji (donacije ćelija, usvojenje) ili bi radije da ostanu bez deteta/dece?
- Kome iz bliskog okruženja će reći?
Pre nego što zajedno popričaju na ovu temu, važno je da obe osobe znaju šta žele, budu otvorene da čuju drugu stranu, na kompromise, postavljanje granica, da otvoreno kažu kako razmišljaju i kako se osećaju. Na ovaj način se radi na stabilnosti veze i da spremanju za sve ono što ih čeka dalje.
Šta je u ovoj fazi važno imati u vidu?
Koliko god da vam je teško, dobro je znati:
- Postoje situacije koje su pod našom kontrolom, ali i one koje nisu. Kada nešto nije pod našom kontrolom, na nama je da se na najadekvatniji način prilagodimo situaciji i tražimo rešenje.
- Podrška partnera, razumevanje i dogovor su ključni.
- Ne postoji krivac, niti je bilo ko od vas manje muškarac/žena zbog situacije u kojoj ste se našli.
- Niste jedini, postoje načini da nađete parove koji prolaze ili su prošli kroz slične izazove, pričajte sa njima.
- Nađite blisku osobu od poverenja, kad je potrebno poverite joj se.
- Ako se u bilo kom trenutku osetite kao da vam je potrebna stručna pomoć i podrška, potražite je.
Izvor:
2. Naslovna fotografija: Fadime Erbass on pexels
0 komentara