Bipolarni afektivni poremećaj je hronično stanje i karakteriše ga ponavljanje epizoda u kojima su raspoloženje i aktivnost osobe značajno poremećeni. Kod ovog poremećaja, smenjuju se faze povišenog raspoloženja i povećane aktivnosti i energije (manija ili hipomanija) sa fazama tuge, neraspoloženja, smanjene aktivnosti i snižene energije (depresija), a između tih faza može doći i do potpunog oporavka osobe.
Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, od ovog poremećaja boluje 60 miliona ljudi u svetu. Svi imamo promene u raspoloženju, ali kod bipolarnog poremećaja ove promene su ekstremne i imaju veliki uticaj na život i funkcionisanje obolele osobe.
Prema najnovijem izdanju „Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje“ (DSM-5), bipolarni i srodni poremećaji su izdvojeni u posebnu kategoriju, u koju su uključeni bipolarni poremećaj tip I, bipolarni poremećaj tip II, ciklotimični poremećaj (o kome smo već pisali), bipolarni i srodni poremećaj izazvan supstancama/medikamentima, bipolarni i srodni poremećaj zbog drugog zdravstvenog stanja i drugi specifični i nespecifični bipolarni i srodni poremećaj.
(Photo by Sofia Alejandra on Pexels)
Vrste bipolarnog poremećaja
- Bipolarni poremećaj tip I
Da bi se postavila dijagnoza bipolarnog poremećaja tip I, neophodno je da je osoba imala najmanje jednu maničnu epizodu tokom života. Maničnoj epizodi mogu prethoditi ili je mogu pratiti hipomanične epizode ili epizode major depresije, ali to nije nužan uslov za postavljanje ove dijagnoze.
- Bipolarni poremećaj tip II
Da bi se postavila dijagnoza bipolarnog poremećaja tip II, neophodno je da je osoba imala najmanje jednu major depresivnu epizodu i najmanje jednu hipomaničnu epizodu, ali da nikada nije imala maničnu epizodu.
U nekim slučajevima, bipolarni poremećaj može biti sa mešovitim karakteristikama, što znači da su simptomi depresije i manije ili hipomanije prisutni u isto vreme ili se jako brzo smenjuju (npr. osoba se oseća tužno i beznadežno, a u isto vreme i veoma energično). Važno je naglasiti da se između epizoda sniženog i povišenog raspoloženja kod obolelih nalaze i duži ili kraći periodi normalnog funkcionisanja.
Karakteristike manične epizode
Maničnu epizodu karakteriše povišeno ili razdražljivo raspoloženje, koje je van konteksta okolnosti vezanih za osobu, odnosno, dešava se bez razloga. Može da varira od bezrazložne veselosti i razdraganosti do nekontrolisanog uzbuđenja i praćeno je povećanjem u kvantitetu i brzini fizičke i mentalne aktivnosti. Traje najmanje nedelju dana i prisutno je veći deo dana, skoro svaki dan (ili bilo koje trajanje, ako je neophodna hospitalizacija). Simptomi predstavljaju primetnu promenu u odnosu na uobičajeno ponašanje osobe.
Ove osobe su uglavnom upadljivog ponašanja i upadljivog izgleda (žene su često upadljivo našminkane i obučene, u neobičnim kombinacijama, živih boja), stalno su u pokretu, nametljive, pričljive, šaljive, pa je njihovo veselo raspoloženje često zarazno za okolinu. Međutim, njih karakteriše i socijalna dezinhibovanost, pa su sklone i neumesnim komentarima i šalama, a mogu biti i neprijatne, agresivne ili impulsivne. Imaju puno ideja i planova, koje ne mogu da sprovedu do kraja, zbog snižene kritičnosti i dezorganizovanog ponašanja.
(Photo by Dalila Dalprat on pexels)
Misaoni tok im je ubrzan, u razgovoru često prelaze sa teme na temu i teško ih je prekinuti dok govore. U sadržaju mišljenja preovlađuju ideje veličine i omnipotencije, što je praćeno i doživljajem povišenog samopoštovanja ili grandioznosti. Kod određenog broja obolelih, javljaju se i sumanute ideje, o posebnim moćima i sposobnostima (npr. neki od njih imaju planove da izdaju knjigu ili da su vođe religioznih ili drugih pokreta), a kod nekih se javljaju i sumanute ideje da ih, zbog posebnih moći i talenta, proganjaju. Karakteriše ih i distraktibilnost, odnosno, sve oko njih im privlači pažnju i nisu u stanju da zadrže pažnju na nekoj informaciji ili zadatku onoliko dugo koliko je potrebno.
Imaju smanjenu potrebu za spavanjem (osećaju se odmorno nakon samo tri sata sna), a nekada i po nekoliko noći uzastopno ne spavaju, a ne žale se na umor, što može dovesti do potpunog fizičkog i psihičkog iscrpljenja. Usled psihofizičke iscrpljenosti, kako zbog nespavanja, tako i zbog neredovnog uzimanja hrane i psihomotorne uznemirenosti, može da se razvije slika delirijuma. Seksualni nagon im je povišen, pa zbog nekritičnosti i socijalne dezinhibicije mogu biti promiskuitetni i upuštati se u rizične seksualne aktivnosti, sa neadekvatnim izborom partnera. Pored toga, zbog značajno oštećene kritičnosti, često mogu kršiti zakonska pravila, nekontrolisano trošiti novac i upuštati se u nepromišljena poslovna ulaganja.
Najveći problem je što ove osobe nemaju uvida u bolest, subjektivno se dobro osećaju, uživaju u osećaju povišene kreativnosti i produktivnosti i nemaju uvida da im je potrebno lečenje, zbog čega teško prihvataju hospitalizaciju i farmakoterapiju. Za pomoć se češće javljaju kada nakon ove faze usledi faza depresije, kada su iscrpljeni, često i u finansijskim, pravnim ili socijalnim problemima.
Karakteristike hipomanične epizode
Hipomanične epizode su po simptomatologiji vrlo slične maničnim epizodama, ali su blaže po intenzitetu i kraće traju (najmanje 4 uzastopna dana, a simptomi su prisutni veći deo dana, skoro svaki dan). Kod manične epizode, poremećaj raspoloženja je dovoljno ozbiljan da izazove izraženo oštećenje društvenog ili profesionalnog funkcionisanja osobe ili da zahteva hospitalizaciju kako bi se sprečilo nanošenje štete sebi ili drugima, a nekim slučajevima postoje i psihotične karakteristike. Sa druge strane, hipomanična epizoda nije dovoljno ozbiljna da izazove značajno oštećenje društvenog ili profesionalnog funkcionisanja osobe ili da zahteva hospitalizaciju. Takođe, za hipomaničnu epizodu nisu karakteristične psihotične karakteristike – ako postoje, epizoda je po definiciji manična.
Pre dijagnostikovanja manične ili hipomanične epizode, važno je utvrditi da simptomi nisu posledica fizioloških efekata nekih supstanci (npr. zloupotreba droge, lekova ili nekog drugog tretmana) ili da se simptomi ne mogu pripisati nekom drugom zdravstvenom stanju (npr. Hantingtonova bolest, multipla skleroza, hipertireoidizam).
(Photo by Julia Larson on pexels)
Karakteristike depresivne epizode
Depresija predstavlja sniženo raspoloženje u pravcu bezrazložne tuge ili tuge koja svojim trajanjem prevazilazi uzrok koji je izazvao. Pored bezrazložne tuge, ključni simptomi depresije su bespomoćnost, beznadežnost, gubitak interesovanja i zadovoljstva u aktivnostima koje su osobi ranije pričinjavale zadovoljstvo, smanjena energija i osećaj umora.
Za dijagnostikovanje depresije potrebno je da su simptomi prisutni tokom perioda od dve nedelje i predstavljaju promenu u odnosu na prethodno funkcionisanje osobe. Pored toga, bar jedan od simptoma je depresivno raspoloženje koje je prisutno veći deo dana, skoro svaki dan, na šta ukazuje ili subjektivni izveštaj (npr. osoba se oseća tužno, prazno ili beznadežno) ili zapažanja drugih (npr. osoba izgleda plačljivo) ili izrazito smanjeno interesovanje ili zadovoljstvo za sve, ili skoro sve, aktivnosti, veći deo dana, skoro svaki dan (na šta ukazuje ili subjektivni prikaz osobe ili posmatranje). Kod dece i adolescenata raspoloženje može biti razdražljivo, a ne depresivno.
(Photo by Chalo Garcia on Pexels)
Još neki od simptoma koji su karakteristični za depresivnu fazu su:
- značajan gubitak telesne težine osobe iako nije na dijeti ili povećanje telesne težine (npr. promena više od 5% telesne težine za mesec dana) ili smanjenje ili povećanje apetita skoro svaki dan;
- teškoće u uspavljivanju, isprekidan san ili rano jutarnje buđenje ili hipersomnija skoro svaki dan;
- sniženje seksualne želje;
- psihomotorna retardacija ili agitacija skoro svaki dan (u slučaju retardacije, osobe su inertne i nesposobne kako za fizičke tako i za mentalne aktivnosti, nekada čak nemaju volju i energiju za ustajanje iz kreveta i održavanje lične higijene, dok je za agitaciju karakterističan ubrzan govor, kao i različite motorne radnje, kao što su kršenje prstiju, uvrtanje kose i slično);
- negativni doživljaj sebe (osećaj bezvrednosti), sveta oko sebe i negativna anticipacija budućnosti (što se naziva Bekov trijas) ili osećaj preterane ili neprikladne krivice skoro svaki dan;
- smanjena sposobnost razmišljanja, koncentracije, zaboravnost, neodlučnost (bilo na osnovu subjektivnog mišljenja osobe ili na osnovu opservacije drugih);
- ponavljajuće misli o smrti, ponavljajuće misli o samoubistvu bez posebnog plana, poseban plan za izvršenje samoubistva ili pokušaj samoubistva (dve trećine obolelih ima suicidalna razmišljanja, a oko 10-15% realizuje suicid).
U okviru bipolarnog afektivnog poremećaja, u zavisnosti od intenziteta simptomatologije i broja prisutnih simptoma u kliničkoj slici, razlikuju se blaga ili umereno jaka depresija, teška depresija bez psihotičnih simptoma i teška depresija sa psihotičnim simptomima (sumanute ideje, halucinacije ili depresivni stupor, koji karakteriše odustvo svake inicijative, pa čak i želje i potrebe za uzimanjem hrane).
Kada se javlja ovaj poremećaj i kakav tok ima?
Poremećaj obično počinje u mladom odraslom dobu, ali se može javiti i kod dece i adolescenata ili kasnije tokom životnog ciklusa – u šezdesetim i sedamdesetim godinama, i ima hronični tok.
Manične epizode obično počinju naglo i traju između dve nedelje i 4-5 meseci, a depresivne epizode traju duže, u proseku oko 6 meseci, ukoliko se ne leče. Kod nekih osoba se epizode poremećaja raspoloženja javljaju retko (najmanje dve epizode tokom života), dok kod drugih i više puta godišnje (4 i više epizoda) i u tom slučaju se kaže da je poremećaj „sa brzim cikliranjem“.
Kada je u pitanju bipolarni poremećaj tip I, kod više od 90% osoba koje su imale jednu maničnu epizodu, ponavljaju se epizode poremećaja raspoloženja, a otprilike 60% maničnih epizoda se dešava neposredno pre major depresivne epizode. Kod bipolarnog poremećaja tip II, bolest najčešće počinje depresivnom epizodom i ne prepoznaje se kao bipolarni poremećaj tip II, sve dok se ne pojavi epizoda hipomanije. Mnoge obolele osobe imaju nekoliko epizoda major depresije, pre prve prepoznate epizode hipomanije. Broj epizoda tokom života (i hipomanije i major depresije) ima tendenciju da bude veći kod bipolarnog poremećaja tip II, nego kod major depresivnog poremećaja ili bipolarnog poremećaja tip I. Interval između epizoda poremećaja raspoloženja ima tendenciju da se smanjuje kako osoba stari, a depresivne faze postaju sve duže i češće nakon srednjeg doba.
(Photo by Vijay Sadasivuni on pexels)
Šta uzrokuje bipolarni afektivni poremećaj?
Ne postoji jedan jasan uzrok za nastanak ovog poremećaja. I genetski faktori i faktori životne sredine mogu imati uticaj na razvoj bipolarnog poremećaja.
Podaci ukazuju da se češće javlja u nekim porodicama i da kod 60-80% obolelih postoji nasleđena dispozicija. Ukoliko je jedan od roditelja oboleo od bipolarnog poremećaja, postoji verovatnoća da će dete oboleti od poremećaja raspoloženja u 25% slučajeva, a ukoliko su oba roditelja obolela, verovatnoća je 50-75%. Međutim, niko nije definitivno identifikovao specifične gene koji stvaraju rizik za razvoj ovog stanja.
Takođe, određene studije sugerišu da kod obolelih postoje razlike u strukturi i funkciji određenih oblasti mozga, međutim te razlike nisu konzistentno pronađene.
Iako ovaj poremećaj očigledno ima biološke korene, imati genetsku predispoziciju, ne znači nužno i oboleti. Određena životna iskustva – traume u detinjstvu, povrede glave, stresni događaji, zloupotreba alkohola i psihoaktivnih supstanci, mogu pokrenuti ovaj poremećaj ili ga mogu pogoršati.
Kako se bipolarni afektivni poremećaj leči?
Najefikasnija strategija lečenja podrazumeva kombinaciju farmakoterapije i psihoterapije. Što pre počne lečenje, veća je verovatnoća smanjenja težine i učestalosti epizoda poremećaja raspoloženja. S obzirom da je u pitanju hronični poremećaj, koji traje celog života, lečenje takođe mora biti kontinuirano i ima za cilj ne samo lečenje simptoma kada se pojave, već i preveniranje ponovnog javljanja simptoma. Uz adekvatan tretman, većina ljudi sa bipolarnim poremećajem može postići značajnu stabilizaciju raspoloženja i povezanih simptoma i mogu sasvim dobro funkcionisati.
Farmakoterapija. Da bi se stabilizovalo raspoloženje i povratilo normalno funkcionisanje, nužno je korišćenje lekova. U lečenju se koriste stabilizatori raspoloženja, antidepresivi i antipsihotici. O odgovarajućoj farmakoterapiji, kao i o korekcijama vrste i/ili doze lekova, odlučuje psihijatar, uz pomoć povratne informacije pacijenta. Da bi se izabrao odgovarajući lek za obolelu osobu ili kombinacija lekova, često je potrebno više vremena i nekoliko pokušaja, pa je neophodno strpljenje obolele osobe i kontinuirana saradnja sa psihijatrom. Čak i kada se postigne stabilizacija raspoloženja, važno je nastaviti sa farmakoterapijom, kako bi se održalo stabilno stanje i sprečilo ponovno javljanje simptoma. Međutim, i kada nema prekida u lečenju, nekada može doći do promena u raspoloženju, što odmah treba prijaviti psihijatru, koji će onda prilagoditi plan lečenja.
Psihoterapija. S obzirom da ovaj poremećaj ima hronični tok, psihoterapija može pomoći oboleloj osobi da: razume prirodu svoje bolesti i nauči kako da živi sa njom, prepozna rane znake pogoršanja, kao i okidače koji mogu usloviti pogoršanje i da nauči kako da se bolje suočava sa njima. Takođe, psihoterapija može pomoći osobi da promeni način na koji razmišlja i reaguje, kao i da poboljša komunikaciju i interakciju sa drugima.
(Photo by Shvets production on Pexels)
Kako možete pomoći sebi ako bolujete od bipolarnog afektivnog poremećaja?
Kada je u pitanju ovaj poremećaj, dobijanje tačne dijagnoze i efikasnog tretmana je najvažniji korak. Međutim, s obzirom da je reč o hroničnom poremećaju, za koji je neophodno celoživotno lečenje, još neke stvari vam mogu pomoći:
- Vodite dnevnik – pratite svoje raspoloženje i beležite svaku promenu raspoloženja, kao i okidače koji su povezani sa tim promenama. Prepoznavanje tih okidača može vam pomoći da ih izbegnete ili da smanjite njihov uticaj. Takođe, kada se promene raspoloženje uoče na vreme, može se sprečiti da se razvije potpuna epizoda;
- Uspostavite rutinu – držite se jasnog dnevnog rasporeda aktivnosti, koji uključuje obroke, spavanje, svakodnevne obaveze, šetnju/fizičku aktivnost;
- Regulišite san – odlazite na spavanje na vreme (pre ponoći) i spavajte dovoljno (najmanje 7-8 sati), jer poremećaj sna može biti okidač epizoda;
- Hranite se zdravo – izbalansirana i zdrava ishrana može doprineti da se osećate dobro;
- Redovno vežbajte – svakodnevna fizička aktivnost (npr. lagane vežbe, šetnja) dokazano utiče na popravljanje raspoloženja i pomaže u upravljanju stresom;
- Držite se dalje od alkohola i droga;
- Izgradite mrežu podrške – pomoć i podrška bliskih osoba (porodice, prijatelja) je jako značajna, kako biste se bolje nosili sa ovim hroničnim stanjem;
- Napravite unapred plan za slučaj krize – kada ste u krizi (naročito u slučaju manične epizode) možda nećete imati uvida da vam je pomoć neophodna ili će vam biti teško da bliskim ljudima objasnite koja vam je vrsta podrške i pomoći neophodna, pa je bolje da napravite zajedno sa njima plan, kada ste dobro;
- Učite o bipolarnom poremećaju – upoznavanje sa ovim stanjem i njegovim tretmanom, može vam pomoći da prepoznate rane znakove pogoršanja i da potražite pomoć, pre nego što se razvije potpuna epizoda.
S obzirom da je reč o hroničnom i kompleksnom poremećaju, neophodno je da se i članovi porodice obolele osobe konsultuju sa stručnjacima i edukuju o samom poremećaju i tretmanu, kako bi mogli da pruže adekvatnu podršku oboleloj osobi. To može biti prilično iscrpljujuće, pa je važno da članovi porodice ne zanemare brigu o sebi, a nekad je poželjno da i oni potraže stručnu podršku i započnu svoj psihoterapijski proces.
Reference
Jašović Gašić, M. i Lečić Toševski, D. (2010). Psihijatrija; Udžbenik za studente medicine. Beograd: Medicinski fakultet u Beogradu.
American Psychiatric Association (2013). Diagnostic and statistical manual of mental disorders (5th Ed.). Washington, DC: Author.
https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/bipolar-disorder/symptoms-causes/syc-20355955
https://www.psychologytoday.com/us/basics/bipolar-disorder
Naslovna fotografija: Rachel Claire on Pexels
0 komentara