loader image

Sindrom sagorevanja roditelja dece sa smetnjama u razvoju

jun 27, 2023 | O deci i roditeljstvu | 0 Komentara

Biti roditelj nije lak podvig.

Roditeljstvo obuhvata niy od svakodnevnih monotonih radnji poput hranjenja, čišćenja, vožnje dece, do odgajanja, vaspitavanja i disciplinovanja. U svemu ovome lista obaveza je dosta dugačka.

Kao roditelji, vaš posao nije samo da osigurate dobrobit svoje dece, već imate i mnoge druge obaveze, kao što su rad i upravljanje domaćinstvom. S obzirom na današnji tempo života, i obavezama koje ono nosi, nije ni čudo što je sindrom sagorevanja kod roditelja stvarnost sa kojom se mnogi od nas suočavaju, čak i ako se o tome često ne govori.

(Photo by Shvets production on Pexels)

Šta je sindrom sagorevanja kod roditelja?

Sindrom sagorevanja kod roditelja predstavlja doživljaj intenzivne iscrpljenosti, koji dalje rezultira osećanjem otuđenosti od sopstvene dece i osećanjem nesigurnosti u pogledu sopstvenih sposobnosti da budu adekvatni roditelji.

Sindrom sagorevanja koji se javlja kod roditelja dovodi do mnogih teških, negativnih posledica koje ne utiču samo na roditelje, već i na decu. Tako se mogu javiti misli i ideje o napuštanju porodice, zanemarivanju, fizičkom i emocionalnom zlostavljanju dece.

Kada su vaši mentalni i fizički resursi rastegnuti do krajnjih granica sa decom koja ujutru ne prestaju da pričaju, urlaju u vožnji, lome sve zbog domaćeg zadatka, žale se tokom večere i besne zbog pranja zuba i odlaska u krevet, onda doživljaj iscrpljenosti nije daleko.

(Photo by Keira Burton on Pexels)

Sindrom sagorevanja roditelja dece sa smetnjama u razvoju

Roditeljstvo deteta sa razvojnim smetnjama, bilo da se radi o fizičkom invaliditetu, kašnjenju u psihomotornom razvoju ili nekom poremećaju u razvoju, može dodatno zahtevati sticanje specifičnih veština koje se odnose na brigu i negu dece sa posebnim potrebama, i zahtevati posvećenost, dodatno vreme i energiju, koja može ugroziti karijeru, brak i odnose sa drugom decom u porodici. Iako posebne potrebe svakog deteta mogu biti različite, savet stručnjaka za roditelje je isti: ne dozvolite da vaše fizičko i mentalno blagostanje opada.

(Photo by Gustavo Fring on pexels)

 

Kako roditelji mogu da održavaju brigu o sebi dok se brinu o detetu?

Za svakoga čiji se život vrti oko brige, uključujući roditelje dece sa smetnjama, postoje rizici koji mogu da ugroze i njihovo dobro i dobrobit drugih o kojima brinu. Nedovoljno upravljanje sopstvenim stresom dok se brinu o drugima može dovesti do emocionalnog sagorevanja i osećaja bespomoćnosti, beznađa i zarobljenosti. Mogu se plašiti za svoju bezbednost i bezbednost svoje dece. Stalno kretanje kroz sisteme zdravstvene zaštite zahteva vreme, energiju i novac, što dovodi do iscrpljenosti i finansijskih pritisaka.

Da bi sprečili javljanje sindroma sagorevanja, briga o sebi mora biti prioritet. „Ali kako? Kada?“ pitate se sigurno. Sa samo 24 sata u danu i 168 sati u nedelji, moraju se žrtvovati neki sati kako bi se dala prednost brizi o sebi. Da li kuhinjski šporet zaista treba da se očisti baš u ovom trenutku? Pa šta ako vaše dete dva dana zaredom nosi istu odeću prolivenu kečapom? 

Sa druge strane, briga o sebi može izazvati osećaj krivice, ali roditelji  treba da preusmere deo svoje energije na brigu o sebi i da se podsete da će ovi napori direktno koristiti njihovom detetu.

 Zamislite brigu o sebi kao hitnu proceduru u avionu kada morate prvo da stavite masku za kiseonik sebi pre nego što je stavite svom detetu. Ako se onesvestite od nedostatka kiseonika, onda nećete biti dobri nikome drugom, uključujući i svoju decu. Izgaranje roditelja nije ništa drugačije. Morate sebi dati fizički, emocionalni i mentalni prostor za disanje i obnavljanje energije, tako da možete biti zdravi i korisni za svoju decu.

(Photo by Keira Burton on Pexels)

Kako roditelji mogu da izbegnu okrivljavanje sebe?

Duga je istorija „okrivljavanja“ roditelja za problem njihovog deteta.

Najistaknutiji primer je kod roditelja dece sa autizmom, koje datira još iz vremena kada je psiholog Bruno Betelhajm pogrešno pripisao autizam hladnom, distanciranom roditeljskom stilu, nespretno skovavši termin „majka iz frižidera“. Danas znamo da stil roditeljstva ne vodi ka autizmu – stanje je ukorenjeno u genetici i proizilazi iz mnogo različitih faktora. Ovo se može primeniti i na veliki broj drugih problema kod dece.

Ipak, neki roditelji, često vođeni pogrešnim shvatanjima društva, možda se i dalje bore sa osećanjem krivice. Roditelji mogu da priznaju svoje emocije i strahove, a zatim prepoznaju da i njihovo dete ima snage koje mogu da podrže i cene.

(Photo by Tima Miroshnichenko on Pexels)

Kako roditelji mogu da brinu o sebi?

Neko je jednom rekao da kada postaneš roditelj, tvoj život više nije tvoj. Pa, evo sedam saveta da vratite deo svog života i zadržite malo razuma.

  1. Izlazak

“Ko za to ima vremena?” Naročito kada već zevate i pretvarate se u bundevu kada sat otkuca 20 časova. Međutim, izlazak sa partnerom nasamo oživljava vašu vezu. 

Kada se vaša pažnja preusmeri na roditeljske obaveze tokom naporne školske nedelje, važno je da nađete vremena da se ponovo povežete. Na kraju krajeva, vi ste jedno drugom oslonac u životu. Održavanje te emocionalne veze je vaša maska za kiseonik. 

  1. Žensko/muško veče

Istraživanja su više puta pokazala da zdrav sistem podrške ublažava stresore, štiti od bolesti i poboljšava vaš ukupni kvalitet života. Kada život sa decom izgleda haotično, potreban vam je snažan sistem podrške na koji se možete osloniti. 

(Photo by cottonbro-studio on Pexels)

Svrha ovakvih momenata nije opijanje ili uopšte pijenje alkohola, već je davanje sebi dozvole da provedete kvalitetno vreme sa prijateljima i porodicom, bez svoje dece, gde možete ponovo napuniti baterije i osećati se kao ljudsko biće. Idite u spa, na fudbalsku utakmicu, koncert, pozorište ili bilo šta što će vam pomoći da se osećate malo bolje. Pokušajte da to radite svaka dva do tri meseca.

  1. Vreme samo za sebe

Iako je ključno da provodite vreme sa svojim partnerom, porodicom i prijateljima, jednako je važno da imate vreme kada ste sami. Imati 20-30 minuta dnevno da razmislite i budete svoj na svome bez potrebe da odgovarate na zahteve može osloboditi malo mentalnog prostora. Zamislite to kao dopunu vaše maske za kiseonik kada morate ponovo da se uživite u roditeljske obaveze. 

(Photo by Ekaterina Bolovtsova on Pexels)

Iskoristite ovo vreme da se utopite u toplu kupku, pročitate novine ili knjigu, pogledate seriju, prošetate, popijete kafu na terasi… Šta god da izaberete, uverite se da to služi za smirivanje vaših živaca.

  1. Muzika

Muzika je jedna od onih stvari koje vas mogu preneti u drugačiji prostor i vreme, i promeniti vaše raspoloženje i perspektivu. Prednosti slušanja muzike su brojne. Može poboljšati san, poboljšati učenje i pamćenje, smanjiti depresiju, povećati produktivnost i povećati zadovoljstvo. 

Kada slušate muziku u kojoj uživate, vaš mozak oslobađa dopamin, neurotransmiter koji izaziva osećaj uzbuđenja i sreće. Istraživanja takođe pokazuju da slušanje umirujuće muzike može smanjiti stres i anksioznost snižavanjem otkucaja srca i krvnog pritiska. Klasična muzika proizvodi alfa talase za smireno fokusiranje, dok meditativna muzika smiruje zauzet um.

  1. Tajm-aut

Svi s vremena na vreme uzimamo tajm-aut. Svaki put kada vam zatreba pauza od nečeg intenzivnog, bilo da je to posao, žestoka svađa ili pokušaj da ostanete razumni pored dece koja vrište, uzimate „tajm-aut“.“

(Photo by Lina Kivaka on Pexels)

Svrha tajm-auta je da imate malo prostora za disanje, da pronađete trenutak smirenosti i saberete se. Kada scena u vašem domu više liči na cirkusku tačku, obavestite svoju decu da vam je potrebno malo mira, uverite se da im ništa opasno nije dostupno i uđite u drugu prostoriju da duboko udahnete. 

Imati ovaj odvojeni prostor, čak i na samo nekoliko minuta, može odigrati značajnu ulogu. Takođe, dajete primer svojoj deci da je u redu da uzimaju tajm-aute kada se stvari zahuhtaju kako bi se smirili.

  1. Naučite ih da obavljaju kućne poslove

Da, ovo je takođe čin „brige o sebi“.“ Kada deci date strukturu i granice, dajete im životne veštine. Vaš najveći zadatak kao roditelja nije samo da volite svoju decu. To je dato. Vaša najkritičnija dužnost je da opremite svoju decu veštinama da prežive i napreduju u stvarnom svetu odraslih. Naučiti ih da čiste za sobom samo je jedan mali deo tog procesa. U skladu sa poteškoćama koje imaju deca sa posebnim potrebama uskladite i zadatke, ali gotovo svako dete može da nauči nešto od toga.

(Photo by Gustavo Fring on Pexels)

Počnite tako što ćete pokazati kako se to radi, bilo da se radi o odlaganju igračaka, donošenju tanjira u sudoperu, češljanu i kupanju ili kačenju odeće u orman. Dok uče rutinu, odmaknite se i dajte im prostora da sami to urade. Mala deca vole da budu od pomoći, pa im dozvolite. Ako počnete kada su mali, oni će imati veštine za svoju brigu o sebi do trenutka kada budu tinejdžeri – u tom trenutku ćete imati drugačiji skup izazova. 

  1. Slike i video snimci

Kada vam ništa drugo ne unese smirenost i razum, okrenite se onim lepim uspomenama svoje dece. Vratite se na video snimke i slike njihovog smeha, gluposti i uzbuđenja. Sa današnjom tehnologijom, nije previše teško ponovo uhvatiti taj momenat.

Vraćanje na ranije godine kada su bili manje verbalni i sposobni podseća nas koliko su zaista dragoceni, koliko smo preživeli zajedno i koliko smo zahvalni što ih imam u svom životu. Ova sećanja nam daju emocionalni prostor da budemo saosećajniji za njihove probleme zbog kojih danas kukaju, podsećaju nas da ih zagrlimo i poljubimo kad god možemo, i vratimo ono što smo možda zaboravili – da su svi vredni toga. Što je još važnije, to je podsetnik da moramo dati prednost brizi o sebi i tako sačuvamo svoju masku za kiseonik kako bismo mogli biti najbolji za našu decu.

 

Preuzeto sa:

https://www.psychologytoday.com/intl/basics/autism/parenting-child-autism

https://www.psychologytoday.com/intl/basics/parenting/parental-burnout-and-stress

https://www.psychologytoday.com/intl/blog/the-ocd-monster/202105/7-tips-prevent-parental-burnout

Naslovna fotografija: Keira Burton on pexel

Autor: Andjelija Dimović

Psiholog i TA savetnik

0 komentara

Prosledi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Povezani članci