Sakupljanje stvari je ponašanje koje se neguje kod dece od najranijih dana. Sakupljaju se sličice, karte, olovke, marke, ambalaža, a nekada su to bile i salvete, mirišljavi papirići, posteri ili slike glumaca ili muzičara. Na taj način se dete uči važnim veštinama koje su mu korisne u životu: toleranciji na frustraciju, deljenju, planiranju, istrajnosti, postavljanju ciljeva, odgovornosti. U adolescenciji sakupljanje najčešće potpuno prestaje, a u odraslom dobu sakupljanje prerasta u kolekcionarstvo. Postoje i ljudi koji su skloni da čuvaju i ne bacaju stvari, iako one nemaju nikakvu materijalnu, pa ni sentimentalnu vrednost („možda mi nekad zatreba“). Kod većine ljudi to ne predstavlja problem i ne utiče na njihov kvalitet života.
Sakupljanje stvari postaje problem kada narušava kvalitet života, remeti odnose sa okolinom i onemogućava osobu da koristi životni prostor. Tada govorimo o patološkom sakupljanju, hordovanju (odomaćeni engleski izraz) ili poremećaju sakupljanja.
Šta je patološko sakupljanje ili hordovanje?
Patološko sakupljanje ili hordovanje se dugo smatralo oblikom opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Ipak, u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje iz 2013. (DSM-5) klasifikovano je kao samostalno stanje.
Patološko sakupljanje može da se javi kao i kao simptom nekih psihijatrijskih bolesti ili stanja (opsesivno-kompuzivni poremećaj, shizofrenija, psihoze).
(Preuzeto sa Pinteresta)
Patološko sakupljanje karakterišu uporne poteškoće pri odbacivanju predmeta, bez obzira na njihovu stvarnu vrednost. Termin „uporne poteškoće” ukazuje da je u pitanju dugotrajna poteškoća, a ne prolazne životne okolnosti koje mogu dovesti do nereda ili nagomilavanja, kao što je nasleđivanje imovine. Osobe sa ovim poremećajem kupuju, štede i sakupljaju sve i svašta i ne mogu ništa da bace, čak i kad ponestane prostora. Pokušaji da se stvari odbace često su praćeni veoma jakim emocijama, koje mogu biti preplavljujuće, pa odlažu ili izbegavaju donošenje odluka o tome šta se može izbaciti. Ove osobe su obično pod velikim stresom ako nisu u mogućnosti ili su sprečene da sakupljaju predmete.
Poteškoće u odbacivanju podrazumevaju bilo koji oblik odbacivanja, kao što je bacanje, prodaja, poklanjanje ili recikliranje. Ova poteškoća je posledica potrebe osobe da sačuva predmete, kako bi izbegla probleme koje misli da se mogu desiti ako ih odbaci. Poteškoće sa odbacivanjem predmeta dovode do njihovog gomilanja do te mere da zatrpavaju životni prostor, i njihova predviđena upotreba više nije moguća. Na primer, osoba možda neće moći da kuva u kuhinji, da spava u svom krevetu ili da sedi na stolici. Ako se prostor može koristiti, to je onda vrlo otežano.
Da li svi koji imaju nagomilane stvari u podrumima ili tavanima imaju ovaj poremećaj?
Osoba koja ima ovaj poremećaj nagomilava predmete u prostoru kuće koji se aktivno koristi, a ne u perifernim delovima, kao što su garaže, tavani, podrumi, koji su ponekad pretrpani i u kućama osoba koje nemaju ovaj poremećaj. Osobe koje imaju ovaj poremećaj često imaju toliko stvari da zauzimaju i druge prostore i onemogućavaju njihovu upotrebu, kao što su vozila, dvorišta, radno mesto, a to mogu biti i kuće prijatelja i rođaka. U nekim slučajevima, njihove kuće mogu biti čiste zbog intervencije drugih osoba (npr. članova porodice). Ipak, svaki pokušaj čišćenja ili odbacivanja predmeta koje su nagomilali dovodi do visokog stepena uznemirenosti.
Osobe koje imaju ovaj poremećaj namerno sakupljaju predmete i doživljavaju intenzivnu uznemirenost kada bi trebalo da ih odbace. To što je sakupljanje namerno, diskriminiše ovaj poremećaj od drugih oblika psihopatologije koje karakteriše pasivno gomilanje stvari ili odsustvo uznemirenosti kada treba da odbace stvari.
(Preuzeto sa Pinteresta)
Koje predmete ove osobe najčešće sakupljaju?
Najčešći predmeti koje sakupljaju su novine, časopisi, stara odeća, torbe, knjige, pošta, pisma, papiri, ali u suštini to može biti bilo koji predmet. Uglavnom su to predmeti male novčane vrednosti, ali neke osobe sakupljaju i čuvaju veliki broj vrednih predmeta, koji su često pomešani u gomili sa drugim manje vrednim predmetima. Približno 80-90% osoba sa ovim poremećajem preterano kupuje stvari, što je praćeno i nabavljanjem besplatnih predmeta (npr. letaka, predmeta koje su drugi odbacili).
Glavni razlozi koje osobe sa ovim poremećajem navode za sakupljanje predmeta je to što smatraju da su predmeti korisni, da imaju estetsku vrednost, sentimentalno su vezani za njih ili misle da će im se dogoditi nešto loše ako odbace te predmete. Neke osobe osećaju i odgovornost za sudbinu svoje imovine i trude se da se ne rasipaju. Takođe, često postoji strah od gubitka važnih informacija.
Sakupljanje životinja može biti poseban oblik poremećaja sakupljanja. Definiše se kao nagomilavanje velikog broja životinja, bez obezbeđivanja minimalnih standarda ishrane, sanitarnih uslova i veterinarske nege, što može dovesti do pogoršanja stanja životinja (uključujući bolest, glad ili smrt) ili okoline (npr. velika prenaseljenost, izuzetno nehigijenski uslovi). Većina osoba koje sakupljaju životinje sakupljaju i predmete.
Kako se ovaj poremećaj odražava na funkcionisanje osobe?
Sakupljanje uzrokuje značajno oštećenje u socijalnom, profesionalnom i drugim važnim oblastima funkcionisanja osobe (uključujući održavanje bezbednog okruženja za sebe i druge). Nered narušava osnovne aktivnosti, kao što su kretanje po kući, kuvanje, čišćenje (što podstiče najezdu glodara i insekata), održavanje lične higijene, pa čak i spavanje. Uređaji mogu biti pokvareni, a voda i struja isključene, jer je pristup popravkama onemogućen. U ozbiljnijim slučajevima, sakupljanje može osobu dovesti u opasnost od požara, pada (naročito kod starijih osoba), i drugih zdravstvenih rizika. Narušeni su porodični odnosi, a sukobi sa susedima su uobičajeni.
(Preuzeto sa Pinteresta)
Kada se najčešće javlja ovaj poremećaj i kakav tok ima?
Poremećaj sakupljanja je tri puta češći kod starijih odraslih (preko 55 godina). Simptomi mogu početi i rano tokom života u uzrastu od 11 do 15 godina kao sklonost ka čuvanju stvari, sredinom dvadesetih mogu početi da ometaju osobu u svakodnevnom funkcionisanju, a sredinom tridesetih uzrokuju klinički značajno oštećenje. Kada simptomi počnu, tok bolesti je često hroničan.
Šta može pomoći osobi koja ima ovaj problem?
Važno je ohrabriti osobu koja sakuplja da potraži pomoć, jer njihove poteškoće pri odbacivanju predmeta ne samo da izazivaju problem u kući, već i usamljenost i druge probleme mentalnog zdravlja. Takođe, nered, ako se ne reši, može predstavljati rizik po zdravlje i bezbednost.
Tretman za ovaj poremećaj je sličan tretmanu za opsesivno-kompulzivni poremećaj. Kognitivno-bihejvioralna terapija je najefikasnija, a nekad se kombinuje sa farmakoterapijom.
Pored toga, ukoliko imate ovaj problem, evo šta vam još može pomoći:
- Bacite stvari koje vam nisu potrebne odmah, bez proveravanja;
- Bacajte stvari s vremena na vreme, kada dolaze radnici gradske čistoće da prazne kontejnere;
- Zamolite porodicu i prijatelje da vam se pridruže na dan čišćenja i uputite ih da bacaju stvari koje prave nered umesto vas;
- Ako ne možete da se setite razloga zašto nešto imate, rešite ga se;
- Kupujte stvari u ograničenim količinama i nemojte ih obnavljati dok ih ne iskoristite;
- Zaustavite primanje neželjene pošte, novina, letaka itd.
Reference:
- American Psychiatric Association (2013). Diagnostic and statistical manual of mental disorders (5th Ed.). Washington, DC: Author.
- https://www.ocduk.org/related-disorders/
- Naslovna fotografija: Pinterest
0 komentara