loader image

Kako reći detetu za razvod?

jun 7, 2020 | O deci i roditeljstvu | 0 Komentara

Pišu: Jelena Janjić i Katarina Višić

Kada roditelji donesu odluku o razvodu, njihov strah od nepoznatog i velikih promena udružen je sa strahom od reakcija dece. Glavno pitanje koje ih muči, pre svih ličnih nedoumica i kriza, jeste – Kako reći deci za razvod?

Džuli Lin-Evans, jedan od najistaknutijih britanskih psihoterapeuta i majka troje dece koja je takođe prošla kroz proces razvoda, u svojoj knjizi „Razvod – A šta sa decom?“ pruža preporuke roditeljima na koji način da saopšte deci vest o razvodu:

  1. Objasnite deci šta se događa iskreno i prilagođeno njihovom uzrastu

Deca su vrlo intuitivna i ukoliko ne dobiju iskreno objašnjenje, sama će krojiti različite, veoma bolne scenarije koji mogu uticati na njihovu budućnost. Dečje fantazije idu od njihove krivice za razvod („Nisam jeo dovoljno, onda su se svađali, i tata je onda otišao. Da sam bio dobar, to se ne bi desilo.“) do ideja da je neko drugi njihov biološki otac.

  1. Pažljivo odaberite vreme kada ćete reći deci.

Odluka o razvodu je za decu uvek šok, iako su prethodno videli svađu i nervozu u kući. Važno je da imaju dovoljno vremena da prihvate vest od ogromnog značaja. Izaberite trenutak da kažete deci kada nemaju mnogo obaveza u narednih nekoliko dana, tako da mogu da postave pitanja, dobiju odgovore i prođu kroz teške emocije.

Kako je nekim roditeljima saopštavanje deci ogroman stres, biraju da olakšaju sebi, a ne deci. Tako, angažuju nekog člana porodice da „dete pripremi“, biraju trenutak pred detetovu eksurziju ili odlazak na letovanje, kako bi sebe poštedeli od detetove emocionalnosti.

  1. Recite im zajedno (ako je to moguće).

Koliko god im to bilo teško, mnogo je bolje da partneri nastupe zajedno, jer će time pokazati da ozbiljno shvataju svoje roditeljske odgovornosti. Najbolje je da roditelji priznaju da se više ne vole i da su se otuđili jedno od drugog, ali da uvere svoju decu da ih i dalje vole i da ostaju njihovi roditelji. Sa završetkom partnerskog odnosa, ne završava se roditeljski odnos.

Deca će se osećati bezbednije ukoliko im oba roditelja na brojna pitanja daju iste odgovore i ista objašnjenja. Ukoliko roditelj sam saopštava deci tu odluku, važno je da to uradi na pažljiv način koji je prilagođen detetu, smireno i uz što više podrške.

Odluka se saopštava u kući, u toku dana, da bi se imalo vremena da dete postavi sva pitanja i umiri se.

  1. Pružajte jednostavne i iskrene odgovore na dečja pitanja.

Ovo je najbolji način da saopštite deci nešto što žele da čuju i što ih zanima.

Ako nešto ne znate ili niste sigurni, tako recite i deci. Ne obećavajte deci nešto zašta znate da ne možete da ispunite. Ne postoji dete koje, bez obzira na to kakav odnos roditelja bio, ne želi da roditelji ponovo budu zajedno. Ne obećavajte deci da će se to desiti da deca ne bi patila ili da ublažite sopstvenu patnju.

Neke činjenice i interpretacije nisu za dečje uši: ko je koga prevario, ko je kriv, ko je koga izbacio iz kuće, ko je sebičan i sl.

  1. Očekujte da ćete morati više puta da razgovarate i da ćete morati iznova da se vraćate na neka teška pitanja i teme.

Najbolje je da prvi veliki razgovor sagledate kao prvi u nizu razgovora. Deca će imati potrebu da više puta razgovaraju, jer će ih savladati mnogo različitih osećanja u mnogo različitih trenutaka. I dobro je da ne pokušavate da raspravite sve odjednom.

  1. Pobrinite se da deca znaju:
  • Da su rođena iz ljubavi,
  • Da ih svaki roditelj mnogo voli i da je uvek bilo tako,
  • Da su mama i tata nekad bili srećni zajedno, ali da se to promenilo,
  • Da rastanak roditelja nema apsolutno nikakve veze sa decom,
  • Da je odluka o rastanku konačna i da deca nemaju moć da ponovo sastave roditelje: osećaj odgovornosti za odnos roditelja se mora skinuti sa dečijih leđa.
  1. Nemojte lagati decu.

Dete će pronaći način da uvidi da odgovor roditelja nije bio iskren. Tada će biti još više zbunjeno i tek onda neće znati kome da veruje u budućnosti. Potrebno je da roditelji pronađu pravu meru u pružanju iskrenih odgovora, ali da ne odajau previše podataka koji nisu primereni deci..

     8. Iznad svega je važno uvažiti njihove jake emocije, ali se takođe treba postarati da znaju da će biti bolje, da će bol i zbunjenost proći, da ovo jeste bolan proces, koji će, kao i mnoga druga deca, prebroditi.

Tek se kroz razgovor deca mogu osloboditi nemira, osećanja da nešto nije u redu, da ne zaslužuju ljubav i straha da će i drugi roditelj otići. Razgovori u kojima deca osećaju da mogu slobodno da pričaju i da budu saslušana bez osude, da niko ne želi da ih menja, da se njihov svet i jake emocije ne prevode u rečnik odraslih, leče i najdublje rane. Takvi razgovori pomažu da dete ponovo stekne poverenje prema svetu i da razume da rastava roditelja ne znači i gubitak ljubavi između roditelja i deteta.

Kako saopštiti deci za razvod?

Kod dece uzrasta do 5 godina odluka se saopštava na sledeći način: „Mi smo odlučili/dogovorili se da odsada ne živimo zajedno, već da svako ima svoju kuću. Ti ćeš imati dve kuće: jednu kod mame, drugu kod tate. Sa mamom ćeš provoditi ….. dana, a sa tatom ….. dana.“

Kod dece uzrasta od 6 do 12 godina može se uz ovo dodati i objašnjenje primereno njihovom uzrastu: „U poslednje vreme se ne slažemo.“, „Vidite da se često svađamo.“, „Ne uspevamo da rešimo probleme koje imamo i nismo srećni zajedno.“ i sl.

Tinejdžeri su često više zaokupljeni sobom i potragom za svojim identitetom i većini odnos među roditeljima nije prioritet. Za većinu razvod ne bude iznenađenje, ili čak predlažu razvod kao rešenje, ako je konflikt takav da unosi tenziju u ceo porodični sistem. Njima se može dati i najviše informacija koja se tiču funkcionisanja porodice u budućnosti, ali bez ulaženja u detalje partnerskog odnosa.

Kada saopštiti deci?

Ukratko, kada ste sigurni da ste doneli odluku i pripremili praktične detalje života porodice u novonastaloj situaciji. Praktični detalji se tiču starateljstva, provođenja vremena sa drugim roditeljem i organizacije svakodnevnog života deteta i roditelja.

Kako će dete reagovati kada mu saopštimo?

Ne znamo. Nema pravila. Zavisi i od uzrasta deteta, detetovog temperamenta, crta ličnosti, stepena iznenađenja i povezanosti sa roditeljima.

Neka deca ostaju mirna, kao da se nije ništa desilo. Druga neutešno plaču i mole roditelje da se ne rastaju. Neki besno odlaze u svoju sobu i odbijaju da izađu. Tinejdžeri mogu da se čine nezainteresovani, kao da novonastala situacija njih ne dotiče..

Saopštavanje odluke je samo početak i često ne bude i najteži deo, iako ga se roditelji najviše plaše. U procesu prihvatanja i adaptacije na nove životne okolnosti, decu i roditelje mogu čekati mnoge poteškoće. Naoružajte se strpljenjem i rešavajte probleme jedan po jedan, kako nailaze. Obezbedite podršku za sebe i decu iz kruga prijatelja, u školi ili potražite pomoč stručnjaka, ako se teško snalazite sa sopstvenim osećanjima i brine vas ponašanje dece.

Izvor:

Džuli Lin-Evans (2010): Razvod – A šta sa decom? Novi Sad: Psihopolis institut.

Autor: Jelena Janjić

Pedagog i sistemski porodični psihoterapeut

0 komentara

Prosledi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Povezani članci