loader image

Poremećaj ponašanja

mar 31, 2020 | O deci i roditeljstvu | 0 Komentara

Autori: Dragica Nenadić, specijalni pedagog i Katarina Višić, psihoterapeut

Šta je poremećaj ponašanja?

Ako dete ili adolescent učestalo krši pravila, ne poštuje društvene norme, pokazuje izrazitu agresivnost prema ljudima i/ili životinjama, ima česte i teške napade besa, beži od kuće, izostaje iz škole, krade, uništava imovinu, podmeće požare, govorimo o poremećajima u ponašanju. Da bi određeno ponašanje bilo poremećaj potrebno je da se ponavlja,  da je preraslo u obrazac ponašanja koji drastično utiče na celokupan život deteta ili mlade osobe i njegove porodice, i da traje duže od šest meseci.

Dakle, u pitanju je upadljivo ponašanje koje nije prikladno za uzrast i značajno odstupa od očekivanog socijalnog ponašanja.

Kako to u praksi izgleda:

  • često ispoljavanje besa (bes je izraženiji nego kod druge dece i teško ga kontrolišu. Roditelji obično prvo primete “kratak fitilj” kod deteta i besne ispade kada god ne dobije ono što želi. Razlika je posebno uočljiva ako dete nije jedino u porodici i kada se poredi sa bratom ili sestrom. Niska tolerancija na frustraciju je veliki problem ove dece pri uključivanju u vršnjačke grupe: deca ih odbacuju, izoluju i ne žele da se druže s njima. Odbacivanje od strane vršnjaka tako dodatno utiče na promene u ponašanju i usložnjava već postojeći problem),
  • agresivnost (fizička i verbalna) prema drugoj deci, članovima porodice ili životinjama;
  • prkos i buntovno ponašanje u porodici i školi,
  • nemaju empatije prema drugima,
  • ne razmišljaju o posledicama svog ponašanja,
  • impulsivnost,
  • sklonost provokacijama i manipulacijama,
  • nerazvijena moralnost (često povređuju druge i ne osećaju krivicu povodom toga)
  • ne razlikuju ono što žele i što se mora (ako žele novi telefon, moraju ga i imati)
  • visoko vrednuju novac ili materijalne vrednosti, upoređuju se sa vršnjacima i moraju imati uvek najbolje, najskuplje, najmodernije…
  • ne vide ličnu odgovornost za svoje loše ponašanje (uvek su drugi su krivi i nemaju motivaciju za promenu ponašanja)
  • loš uspeh u školi
  • rizik od zloupotrebe supstanci (rani početak konzumacije alkohola, marihuana i hemijskih psihoaktivnih supstanci); često se priključuju marginalizovanim grupama gde se osećaju moćno i prihvaćeno i napuštaju školu i formalno obrazovanje.

Veoma često se znaci poremećaja u ponašanju javljaju zajedno sa drugim problemima, kao što su poremećaji pažnje, depresija i zloupotreba psihoaktivnih supstanci. Posebno je veliki rizik kod hiperkinetskog sindroma (ADHD), gde veliki broj dece usled netretiranog primarnog poremećaja pažnje i motorike razvija dodatni problem u ponašanju.

Poremećaji ponašanja su izuzetno važni i sa stanovišta društva i sa stanovišta porodice jer je praksa pokazala da se životna putanja: poremećaj ponašanja – maloletnička delinkvencija – kriminal često sreće kod odraslih prestupnika. Iz tog razloga je jako važno raditi prvenstveno na prevenciji, a potom i ranom tretmanu dece i mladih koji pokazuju neke od elemenata poremećaja u ponašanju.

Nastanak i razvoj poremećaja u ponašanju

Nastanak poremećaja ponašanja ogleda se u istovremenom delovanju karakteristika deteta i sredine u kojoj dete odrasta. Pod sredinom se podrazumeva porodica, vršnjačka grupa i susedstvo, i šira društvena zajednica. U faktore rizika spadaju:

  • Individualne karakteristike deteta (odlike temperamenta, pozitivno vrednovanje antisocijalnog ponašanja, niske verbalne sposobnosti, problemi u mentalnom zdravlju, sklonost pripisivanja neprijateljskih namera drugim osobama – izrazita nepoverljivost)
  • Karakteristike porodice (neefikasno disciplinovanje deteta, nedostatak zdravog nadzora nad detetom, visok nivo konflikata u porodici, malo ili nimalo emocionalne topline, zloupotreba psihoaktivnih supstanci i alkohola, kriminal, psihijatrijska oboljenja roditelja/staratelja, haotično porodično okruženje)
  • Odnosi sa vršnjacima (slaba povezanost sa prosocijalnim vršnjacima, loše socijalne veštine deteta, povezanost sa delikventnim vršnjačkim grupama)
  • Školski faktori (marginalizovanost i odbačenost u školskoj sredini, nisko akademsko postignuće, slaba posvećenost obrazovanju i niska motivacija za učenje, nedostatak pravila u školi)
  • Karakteristike susedstva i zajednice (česte selidbe, slaba podrška susedstva, kriminalno okruženje)

Najbitniji zaštitni faktor za prevenciju poremećaja u ponašanju su zdravi, bliski odnosi, u kojima odrasle osobe deci pružaju mogućnosti za rast i razvoj, daju podstrek za savladavanje veština i priznaju i vrednuju njihova postignuća.

Tretman poremećaja ponašanja obuhvata individualizovani plan i program skrojen prema potrebama porodice i deteta.

Najčešće intrevencije u okviru tretmana su:

  1. Lekovi u kombinaciji sa drugim oblicima tretmana
  2. Individualni tretman deteta ili adolescenta:
    • kontrola besa
    • povećanje otpornosti na stres
    • povećanje tolerancije na frustraciju
    • unapređivanje asertivnosti i komunikacije u celini
    • unapređivanje veština rešavanja problema
    • podsticanje moralnog razvoja
    • emocionalno opismenjavanje
  3. Tretman roditelja i porodice u celini, kao okosnica tretmana:
    • Trening roditeljskih veština
    • Unapređivanje interakcija roditelj-dete
    • Porodični trening rešavanja problema
  4. Školski programi prevencije nasilja imaju umereno pozitivne efekte, sa naglaskom da grupni tretmani poremećaja ponašanja nisu dobri zbog učvršćivanja negativnog ponašanja u grupi.

Reference:

1. Prevencija i tretman poremećaja ponašanja, Zbornik radova; Urednice: Vesna Žunić-Pavlovic, Marina Kovačević-Lepojević; Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, 2010.

2. Popović-Ćitić, B. Protektivni faktori poremećaja ponašanja. Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju. https://www.docsity.com/sr/protektivni-faktori-poremecaja-ponasanja-skripta-prevencija-i-tretman-poremecaja-ponasanja/175462/

3. Popović-Ćitić, B. Koncept rizičnih i protektivnih faktora: klasifikacioni okvir za potrebe prevencije. https://www.docsity.com/sr/klasifikacioni-okviri-za-potrebe-prevencije-skripta-prevencija-i-tretman-poremecaja-ponasanja/175455/

4. Radojević, B. Problemi u ponašanju i razvoj nesigurnih obrazaca vezivanja: Uloga konteksta odrastanja dece pod rizikom. Doktorska disertacija. Filozofski Fakultet, 2016.godine.

Autor: Katarina Višić

Psihoterapeut

0 komentara

Prosledi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Povezani članci

Agresivnost kod dece

Agresivnost kod dece

 Agresivnost kao vrsta ponašanja je vrlo zastupljenja kod dece tokom njihovog odrastanja. To je fenomen sa kojim roditelji najčešće teško izlaze na kraj. U praksi često nailazimo na stav roditelja...