loader image

Sindrom uljeza

maj 10, 2021 | O životu | 0 Komentara

Ukoliko se prepoznajete u nekoj od sledećih rečenica:

  • „Osećam se kao prevarant dok mi drugi ljudi čestitaju na postignutom uspehu.“
  • „Dobijam nezaslužene pohvale zato što meni i mojim sposobnostima pripisuju nešto što je samo – splet srećnih okolnosti.
  • „Ne mogu da se radujem uspehu, jer stalno strepim da ću biti razotkriven/a.“
  • Nisam zaslužio/la da budem u društvu uspešnih ljudi koji su toliko toga postigli.“
  • „Moram još mnogo da radim i učim, kako više ne bih osećao/la krivicu zbog dobijanja nezasluženih komplimenata.“
  • „To što sam ja postigao/la, već postižu i mnogi drugi ljudi.“

…znajte da niste sami u ovome.

Zapravo, 70% ljudi se u nekom trenutku osećalo, ili se i dalje tako povremeno oseća. U ovaj procenat spadaju i muškarci i žene, i osobe iz siromašnijih sredina, i oni dobrog socio-ekonomskog statusa, i mlađi i stariji, i učenici, studenti i zaposleni.

Zanimljiv je podatak da se Maja Andželou, uticajna aktivistkinja američkog pokreta za građanska prava i saradnik Martin Lutera Kinga u borbi za jednakost u SAD, laureat desetine nagrada i medalja, sa preko 30 počasnih doktorata; i nakon napisanih 11 knjiga, nije mogla otarasiti misli da ona zapravo nije zaslužila sve to. Takođe, Albert Ajnštajn, koji je na Wikipediji predstavljen kao „…teorijski fizičar, jedan od najvećih umova i najznačajnijih ličnosti u istoriji sveta“, sebe je okarakterisao kao „slučajnog varalicu“, čiji rad dobija više pažnje nego što zaslužuje.

 

Šta je sindrom uljeza i kako je otkriven?

Sindrom uljeza (eng. imposter syndrome), karakteriše osećanje da se naši uspesi mogu pripisati pukoj sreći, a ne sopstvenim veštinama i sposobnostima. Sindrom uljeza prve su identifikovale Polin Rouz Klens i Suzan Ims 1978. godine.

Psiholog Polin Rouz Klens se zainteresovala za proučavanje neopravdanog osećanja nesigurnosti. U radu sa studentima primetila je da većina studenata doživljava isto – iako imaju dobre ocene, većina njih smatra da ne zaslužuje mesto na fakultetu, dok je deo njih čak verovao da je njihov upis na fakultet bio samo posledica greške u administraciji. Polin Rouz Klens i njena koleginica Suzan Ims, započele su istraživanje ovog sindroma kod studentkinja i ženskog dela osoblja. Ipak, došlo se do podatka da, iako se ovaj sindrom češće javlja kod zapostavljenih ili društvenih grupa u nepovoljnom položaju, pojavljuje se i kod oba pola, svih rasa, različitih uzrasta i osoba sa veoma različitim zanimanjima.

Sindrom uljeza: tipovi

Izučavanjem sindroma, Dr Valeri Jang, izdvojila je nekoliko grupa ljudi sa ovim problemom:

Perfekcionista – Gaje izuzetno visoka očekivanja prema sebi, čak i najmanju grešku mogu posmatrati kao neuspeh.

Superžena – Konstantno osećaju težnju da sve „bude kako treba“, ne dopuštaju sebi odmor i uporno ih prati pritisak da moraju uspeti u svim životnim aspektima.

Prirodni genije – Navikli su da se uspesi lako nižu. Ukoliko osete da im je nešto teško ili da nisu uspeli iz prvog pokušaja, osećaju sramotu i sumnju u sebe.

Solista – Nije im prijatno da traže pomoć. Ukoliko im neko pomogne, osećaju da je to neuspeh ili prevara.

Stručnjak – Kontinuirano se usavršavaju i nižu sertifikate, jer osećaju da nikada neće biti dovoljno obučeni da bi se okarakterisali kao zaista kvalifikovani i kompetentni.

Većina ljudi se može identifikovati sa jednom od navedenih grupa.

 

Kako sindrom uljeza utiče na svakodnevni život?

Sindrom uljeza nije prepoznat kao psihički poremećaj i nije nužno vezan za depresiju, anksioznost ili samopoštovanje. Međutim, bitno utiče na ponašanje pojedinca. Najčešće ne postoji neki određeni broj postignuća, nakon kog osobu prestane da prati misao da ne zaslužuje priznanja.

Sindromom uljeza nisu pogođeni samo visoko sposobni pojedinci. Mnogi koji pate od ovog problema, u bojazni su da će se njihovi strahovi obistiniti ako podele šta osećaju i ako zatraže mišljenje drugih ljudi. Zbog straha da su prevaranti često se povlače, ne iznose svoje ideje i izbegavaju da se upuštaju u nove poslove, u kojima bi inače bili uspešni.

Ljudi sa ovim sindromom, često se porede sa drugima. Razmišljaju da, iako su oni uspešni, i drugi ljudi su takođe takvi. Zbog toga smatraju da ne zaslužuju posebna priznanja i dobre prilike za napredovanje, posebno ako su „brzo i lako“ doživeli uspeh.

Ono što doprinosi razvijanju sindroma uljeza jesu veoma aktuelne društvene mreže koje omogućavaju nesmetano poređenje sa drugima i slanje poruka o načinu na koji organizujemo svoj život. Pored ljudi sa kojima imate ostvaren kontakt, i nepoznati ljudi dobijaju priliku da komentarišu vaš život i procenjuju autentičnost onoga što objavljujete na internetu. Eventualni negativni i podrugljivi komentari mogu intenzivirati doživljaj da ste varalica.

Osobe sa ovim sindromom teško i sa nevericom prihvataju pohvale i komplimente, dok se na dobijenim kritikama dugo zadržavaju i shvataju ih kao veliki neuspeh. Neprijatne emocije i doživljaj da je varalica usled nezasluženog priznanja, najčešće se javljaju kada osoba preuzima novu ulogu – upis na fakultet, zaposlenje, ili kada je doživela uspeh – osvajanje nagrade, unapređenje, povišica plate.

Perfekcionizam i prokrastinacija su takođe načini nošenja sa ovim problemom. Možete kontinuirano težiti velikim uspesima, visokim zahtevima i prekovremenom radu kako biste izbegli osećanje krivice, zato što „varate“ ljude oko sebe. Takođe, konstantan rad pruža priliku da osoba svoj uspeh pripiše velikoj količini vremena i truda koju je uložila u zadatak, umesto svojim sposobnostima. Perfekcionisti postavljaju i nerealne ciljeve za koje znaju da ne mogu da postignu. Prokrastinacija je takođe vid sputavanja sopstvenog razvoja. Odlažu se obaveze i početak preduzimanja aktivnosti koje bi mogle dovesti do uspeha.

Sindrom uljeza doprinosi i razvijanju osećanja nepripadnosti.

Osoba se pita čime li je zaslužila da bude u društvu uspešnih ljudi. Ne razgovara o svojim uspesima i minimizira značaj svojih znanja, sposobnosti i veština. Dolazi do pripisivanja uspeha spoljašnjim ili slučajnim faktorima, pa se zato mogu čuti rečenice: „Ma, nije to ništa posebno“, „Samo sam imao/la sreće.“ „Ipak su to bili laki zadaci.“, „Nekako se tako potrefilo.“ „Samo je bilo pitanje pravog trenutka.“ „Ostali se nisu dobro pokazali, pa sam se ja istakao/la.“.

Kako se boriti sa sindromom uljeza?

Razgovarajte sa osobama od poverenja o svojim osećanjima – Iznenadićete se koliko se ljudi susrelo sa istim ili sličnim načinom funkcionisanja i razmišljanja. Samim tim, lakše će vam biti da razumete svoje strahove i odvojite ih od realnosti. Ukoliko ljudi znaju sa čime se suočavate, na više načina mogu da vam pomognu.

Fokusirajte se na činjenice, ne na osećanja – Kada osetite da vas preplavljuje doživljaj prevare, prisetite se svih uspeha i značajnih događaja, pre nego što vas strah da ćete biti razotkriveni odvede u potpuno drugom pravcu. Porazgovarajte sa sobom da li se nagrada na poslu zaista desila spletom slučajnih, srećnih okolnosti ili ste ipak naporno radili za nju u proteklom periodu, ulažući u svoje obrazovanje, sposobnosti i razvijajući svoje veštine. Videćete koliko ovo menja pogled na svet.

Budite svesni u kojim trenucima se najčešće javlja misao da ste prevarant/varalica – Ukoliko vas prilikom preuzimanja neke nagrade, dobijanja pohvale, unapređenja, započinjanja nove životne faze preplavi osećanje krivice i sramote zato što vam se dešava nešto što niste zaslužili, setite se da taj neprijatan doživljaj ima ime – sindrom uljeza.

Ne zanemarujte pohvale koje dobijate od drugih – Započnite praksu slavljenja svojih uspeha, jer ste ih zaslužili svojim zalaganjem i trudom. Budite zahvalni kada drugi prepoznaju vaš trud i uspeh i prepustite se tim trenucima.

Trudite se da se ne predate iskušenju da se sakrijete i pobegnete – Pružite sebi priliku da se prilagodite novom okruženju pre nego što donesete bilo kakve zaključke. Svaki put kada to učinite, postaće lakše i ubrzo ćete znati kako da se nosite sa tim kada sindrom uljeza preti da „utiša“ vašu sreću i uspeh.

 

Izvori:

Imposter Syndrome – Why It’s Harder Today Than Ever (forbes.com)

What is imposter syndrome and how can you combat it? – Elizabeth Cox (TEDEd)

 

Autor: Jelena Janjić

Pedagog i sistemski porodični psihoterapeut

0 komentara

Prosledi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Povezani članci

Psihosomatske bolesti

Psihosomatske bolesti

Naša sposobnost diferenciranja različitih delova celine predstavlja jednu od najvrednijih alatki koju nam je priroda podarila. Alatka bez koje ne bismo evoluirali u ovo što danas jesmo. Sposobni smo...

Zavisni poremećaj ličnosti

Zavisni poremećaj ličnosti

Poremećaji ličnosti predstavljaju grupu poremećaja koji se karakterišu duboko ukorenjenim, neadekvatnim i trajnim obrascima unutrašnjeg iskustva i ponašanja, koji se značajno razlikuju od očekivanog...

Frustracija

Frustracija

U Sviftovim Guliverovim putovanjima, Guliver se probudio jedno jutro vezan za zemlju hiljadama malih niti koje su zavezale sićušne osobe zvane Liliputanci. Priča o Gulliverovom susretu sa...