loader image

Separaciona anksioznost i ljubomora: sličnosti i razlike

okt 19, 2023 | O vezama i braku | 0 Komentara

U svakodnevnom govoru se često olako upotrebljavaju vrlo kompleksni i slojeviti termini. Tako, na primer, svaka uznemirenost partnera kada druga strana odlazi na putovanje/druženje sa prijateljima/posao, može se tumačiti kao – ljubomora. Tada, osoba koja je „prozvana“ ljubomornom oseća krivicu, često i bespomoćnost, dok druga strana oseća ljutnju ili neku drugu neprijatnu emociju zbog ispoljene „ljubomore“. I tako se obrasci ponavljaju, a rešenje se ne pronalazi.

Nije svaka uznemirenost zbog odsutnosti partnera plod ljubomore.

Nekada je problem stariji od trajanja partnerskog odnosa. Zato je važno razumeti šta je u osnovi ponašanja koja se sagledavaju kao neprilagođena. Tako, u svakodnevnom govoru, usled nerazumevanja razlike između dva pojma, dolazi do mešanja ljubomore i separacione anksioznosti.

(Photo by Gustavo Fring from Pexels)

 

Šta je separaciona anksioznost?

Separacionu anksioznost karakteriše veliki strah koji se ispoljava prilikom odvajanja od osobe za koju smo vezani. To znači da će osoba sa separacionom aksioznošću trpeti patnju i preterano brinuti čak i u svakodnevnim situacijama, poput odlaska na posao ili poslovno putovanje partnera.

Konkretnije, kod separacione anksioznost opasnost su odvajanja. Odvajanje uopšte ne mora uključiti pristustvo drugih osoba koje se mogu videti kao pretnja za partnerski odnos. Recimo, osoba sa separacionom anksioznošću može strahovati da će se razboleti, zato što bi to predstavljalo povod da se razdvoji od svog partnera.

(Photo by Karolina Grabowska from Pexels)

Opasnosti vrebaju „iza ćoška“

Osobu koja pati od separacione anksioznosti obuzimaju negativne misli da će se nešto strašno i nepovoljno desiti osobi koju voli. Svet postaje opasno i rizično mesto u kojem se stalno događaju loše stvari. Svako odsustvo je potencijalna pretnja za neki negativan događaj. Zato, separaciona anksioznost često vodi i do socijalne izolacije. Osoba izbegava širenje socijalnih krugova i upoznavanje novih ljudi, a i postojeći kontakti se proređuju kako ne bi došlo do, i privremenog, napuštanja poznatog i sigurnog okruženja.

U vezi sa prethodnim, posledično, dolazi i do profesionalnog zastoja. Pažnja koja bi se usmerila na posao, usmerena je ka konstantim brigama zbog voljene osobe. Simptomi se dodatno intenziviraju kada se osoba nalazi na pragu neke promene koja će poremetiti koliko-toliko poznatu ravnotežu.

Naravno da obuzetost brigom u značajnoj meri crpi energiju i dovodi do emotivne iscrpljenosti i sve višeg nivoa stresa. Neretko dođe i do eskalacije uznemirenosti u fizičke simptome i bolešljivosti bez vidljivog razloga. Takođe, kada jedan od partnera spava sam ili daleko od kuće, suočava se sa problemima prilikom uspavljivanja – nemogućnost da se zaspi do kasnih sati, „lak san“ ili sanjanje noćnih mora u kojima se dešava nešto negativno.

(Photo by Masha Raymers from Pexels)

Šta je ljubomora?

Ljubomora takođe za posledicu ima uznemirenost i strah da će se desiti nešto loše, odnosno da će doći do gubitka voljene osobe. Međutim, ljubomora, za razliku od seperacione anksioznosti, uključuje treću osobu koja se smatra suparnikom, odnosno pretnjom za naklonost, pažnju, ljubav, simpatiju osobe koju volimo. Ljubomora uključuje zabrinutost i nezadovoljstvo zbog stvarne ili zamišljene privrženosti koju emotivni partner ima sa nekim drugim.

U ovom slučaju, nije prisutan strah od samog odsustva partnera, već od njegovog emocionalnog povezivanja sa drugim osobama i razvijanja interesovanja prema njima. Može se javiti kada nismo sigurni u partnerski odnos, kada uvidimo ponašanje partnera koje ne procenjujemo kao prihvatljivo za partnerski odnos ili zbog ličnih nesigurnosti i polja za rad.

(Photo by MART PRODUCTION on pexels)

Ljubomora najčešće motiviše na akciju kojom će se sačuvati naklonost voljene osobe. Kao što smo videli, u slučaju separacione anksioznosti dominantno osećanje je zabrinutost. Ljubomora dovodi do raznovrsnih emocija i reakcija, ali je najčešće to ljutnja usmerena ka „trećoj strani“ koja ugrožava partnerski odnos ili ka partneru koji je „krivac“ zato što dopušta da se treća osoba približi ili zato što se ponaša na način koji partner sagledava kao neprimeren.

Ljutnja koja nastaje u ljubomori, kao izraz zahteva da se partnerovo ponašanje promeni, može dovesti do fatalnih posledica i nasilnih oblika ponašanja.

Šta su posledice ljubomore?

U prethodnom delu teksta, bilo je reči o efektima separacione anksioznosti na život osobe – socijalno povlačenje, kontinuirana okupiranost brigom, neretko i fizičke manifestacije u vidu ometajućih simptoma. Posledice ljubomore pak zavise od njenog intenziteta. Posledice mogu biti slične kao i kod separacione anksioznosti, u smislu zatvaranja, insistiranja na blizini partnera, samosažaljenja, depresivnog raspoloženja, itd. Ali, ukoliko se radi na temi ljubomore, zabrinutost i uznemirenost ne moraju u značajnoj meri uticati na partnerski odnos i uopšte život ljubomornog partnera.

(Photo by Polina Zimmerman on pexels)

Zašto je neko ljubomoran, a neko ne?

Ljubomora može biti plod lične nesigurnosti i uverenja: „Vredim samo kad me voli onaj koga ja volim“. Kako bi se osetila adekvatno i vredno, osoba zahteva visok nivo pažnje i posvećenosti.

Takođe, projekcija može igrati značajnu u razvijanju ljubomore. Dešava se da partner koji gaji naklonost i interesovanje ka drugim osobama, sopstveno ponašanje pripisuje svom partneru koji se na kraju etiketira kao „krivac“. Naravno, na ljubomoru mogu uticati i različita uverenja o partnerskim odnosima. Isto ponašanje za jednog partnera može biti potpuno prihvatljivo, dok za drugog može biti nedopustivo. Zato je važno pregovarati o značenju poverenja u odnosu.

(Photo by Timur Weber from Pexels)

Kada je posredi ljubomore lična nesigurnost, tendencija partnera da konstatno dobija pažnju kako bi se osetio/la vredno, može voditi i do zavisnosti od partnera. Rane iz detinjstva mogu uključiti anksioznost odvajanja i uticati na razvijanje ljubomornih oblika ponašanja.

Zato je važno razumeti iz kog našeg dela potiče uznemirenost u vezi sa partnerovim ponašanjem, kako bi se na najbolji način pronašao put zaceljivanja.

Naslovna fotografija: Said on pexels

Autor: Jelena Janjić

Pedagog i sistemski porodični psihoterapeut

0 komentara

Prosledi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Povezani članci