loader image

Poremećaj ponašanja – tretman

mar 31, 2020 | O deci i roditeljstvu | 0 Komentara

Autori: Katarina Višić, psihoterapeut i Dragica Nenadić, specijalni pedagog

Tretman poremećaja ponašanja obuhvata individualizovani plan i program skrojen prema potrebama porodice i deteta. Najčešće intrevencije u okviru tretmana su:

  1. Lekovi u kombinaciji sa drugim oblicima tretmana
  2. Individualni tretman deteta ili adolescenta:
    • kontrola besa
    • povećanje otpornosti na stres
    • povećanje tolerancije na frustraciju
    • unapređivanje asertivnosti i komunikacije u celini
    • unapređivanje veština rešavanja problema
    • podsticanje moralnog razvoja
    • emocionalno opismenjavanje
  3. Tretman roditelja i porodice u celini, kao okosnica tretmana:
    1. Trening roditeljskih veština
    2. Unapređivanje interakcija roditelj-dete
    3. Porodični trening rešavanja problema
  4. Školski programi prevencije nasilja imaju umereno pozitivne efekte, sa naglaskom da grupni tretmani poremećaja ponašanja nisu dobri zbog učvršćivanja negativnog ponašanja u grupi.

Šta uraditi kada dete pokazuje neke znake poremećaja u ponašanju?

Potražiti pomoć.

Stručna osoba će uraditi procenu deteta i porodice u celini i predložiti tretman. U tretman se uključuje cela porodica. Terapijski proces zahteva veliku posvećenost, istrajnost i težak rad, ali je jedini način za pomoć kako detetu, tako i celoj porodici. Roditelji dece sa poremećajem u ponašanju imaju vrlo nisko samopoštovanje, doživljaj neadekvatnosti kao roditelja i osećanje krivice da su doprineli problemu  kod  deteta. Često ne znaju kako reagovati u teškim situacijama i gube kontrolu nad vaspitanjem  deteta. Vremenom se narušavaju  odnosi među samim roditeljima (međusobno optuživanje) i cela porodica trpi.

Reagovati na SVAKO pozitivno ponašanje deteta i pohvaliti ga.

Problem je što se obično dešava obrnuto: reaguje se na negativno ponašanje. Reakcija na negativno je prirodna i logična i kod većine dece  ima funkciju da ih podstakne da promene ponašanje. Hvaljenje deteta treba da bude stalno, čak i kada se roditeljima čini da dete nemaju za šta ni da pohvale. Tada se hvali i izostanak lošeg ponašanja!

Kazne su, verovatno,  bez značajnijeg efekta.

Kada god je moguće nagraditi, treba dete nagrađivati. Nema smisla insistirati na kaznama, tako dete može da bude kažnjavano svakoga dana. Kada se jednom uđe u taj začarani krug kažnjavanja nema kraja. Na kraju roditelji ne bi imali čime ni da kazne dete.

Zajedničko vreme

Zajedničko vreme (cela porodica, dovoljno do 30 minuta dnevno, recimo jedan obrok). Cilj je povezivanje članova porodice.  Vikendom po sat vremena sa svakim od roditelja zasebno. Ne očekivati od deteta da uživa, da se lepo provodi, da bude raspoloženo, veselo, bitno je jedino povezivanje.

Pohvaliti dete za ponašanje koje se učvršćuje

Pohvaliti dete za ponašanje koje se učvršćuje, tj. koje je poželjno i želimo da se ponavlja (npr. ako pusti sestru da izabere program na tv-u, izvede psa, skloni tanjir sa stola, namesti krevet i sl.). Znači, bitno je ponašanje, a ne osećanje. Ako se ponaša poželjno dete treba hvaliti, bez obzira što se vidi da je ljuto. Znači, dete ima pravo da se ljuti, ali ne sme loše da se ponaša.

Objasniti detetu  da je bolje da se dobro ponaša, koja je korist za njega od dobrog ponašanja

Na ovome insistirati. Ovo mogu da budu beskrajne rasprave. To izbegavati. Zadržati se na kratkom objašnjenju i ne dozvoliti rasprave koje traju satima).

Objasniti detetu razliku između besa i agresivnog ponašanja

Ima pravo da bude besno, ali ne i da se agresivno ponaša. Nerealistično je očekivati da napada besa neće biti. Objasniti detetu  šta je agresija i navesti konkretne primere iz prethodnih situacija: vikanje, udaranje, guranje, šutiranje i lomljenje stvari, štipanje, vučenje za kosu itd.

Ne vikati, ne reagovati agresijom na agresiju i NE POKAZIVATI STRAH I NEMOĆ!

Deca to osete i onda manipulišu agresijom, a da i nisu besna, a sve da bi nešto dobila. Razgovarati TEK kada dete spusti ton. Na tome insistirati! Nikada ne polemisati povišenim tonom sa detetom.

Pravila ponašanja moraju biti jasna i roditelji treba dosledno da ih se pridržavaju.

Bitna je doslednost i dogovor  oba roditelja oko pravila ponašanja. Vrlo je važan red i struktura u porodici. Ne obećavati ono što se ne može ispuniti i držati se dogovora. Porodica treba da usvoji model nastavnika (jasno postavljene granice, poštovanje pravila, favorizovanje uspeha).

Učenje sa osobom van porodice

Učenje sa osobom van porodice, ako postoji  problem sa učenjem, apsolutna  je preporuka. To smanjuje stres u porodici oko učenja, smanjuje konflikte i omogućava roditeljima da se odmore.

Učiti dete o načinima rešavanja problema

Kada prođe bes, porazgovarati o situaciji u kojoj se dete loše ponašalo i učiti ga o drugim opcijama koje je imalo da situaciju reši. „Šta si mogao da uradiš umesto toga što si vikao na brata kada je uzeo daljinski od tv-a?“. Ovo će biti dosadno i naporno, ali vredi. Tako se dete uči da rešava probleme i moći će da generalizuje svoja znanja o tome na naredne situacije u kući i probleme sa vršnjacima.

Učiti ga empatiji

„Kada vičeš na mene, jako sam tužna“ , „Da li si primetio koliko nas je sve to uplašilo?“ Ovo raditi kada se dete smiri, ne kada je još besno ili uznemireno.

Učiti dete o posledicama lošeg ponašanja

Deca sa problemima u ponašanju nemaju uvid da njihova  ponašanja imaju ikakvu posledicu. „Sada smo svi uznemireni pošto si vikao i bacao stvari, a mogli smo svi zajedno da večeramo i posle gledamo film. Zar to ne bi bilo bolje za sve?“ Ovde nije cilj provociranje osećanja krivice kod deteta (koje dete obično i nema u svom repertoaru osećanja), već učenje da svako ponašanje ima posledicu.

Biti strpljiv, dosledan i ne odustajati

Autor: Dragica Nenadić

Specijalni pedagog

0 komentara

Prosledi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Povezani članci