loader image

O dobrom roditeljstvu

apr 20, 2020 | O deci i roditeljstvu | 0 Komentara

Nekim ljudima je roditeljstvo izvor neizmerne sreće. Nekima je izvor velikog stresa: težak, dosadan posao kojim se moraju svakodnevno baviti. Njima je roditeljstvo izvor velike frustracije i otvorenog ili potisnutog besa. Čini se da je druga grupa velika i brojna.

Upravo iz tog razloga je Angela Pruess, dečiji i porodični terapeut i majka deteta sa posebnim potrebama, svoje lično i profesionalno iskustvo pretočila u deset zapažanja o izuzetnim roditeljima. Mala promena perspektive može u velikoj meri smanjiti frustraciju i bes kod roditelja.

Ovo su njena zapažanja:

  1. Deca se ponašaju kao deca

Deca uče tako što pokušavaju, pogreše, pa opet pokušaju, pa pogreše. Ceo proces odrastanja i učenja je niz pokušaja i pogrešaka, sve dok deca ne savladaju neku veštinu. Uloga roditelja u ovom procesu je usmeravanje i vođstvo. Međutim, roditeljima često smeta dečja nezrelost, nespretnost, sporost, kmečanje, razvlačenje, odgovaranje, durenje. Postaju nestrpljivi i frustrirani. Ali deca tako funkcionišu. Zato takva ponašanja kod odraslih nazivamo dečjim, zar ne?

Deo mozga odgovoran za razum, logiku i kontrolu impulsa nije u potpunosti razvijen sve do adolescencije. “Nezrelo” ponašanje je normalno kod “nezrelih” ljudskih bića koja imaju “nezrele” mozgove.

Ovo je naučna činjenica. Kako god da se osećate kao roditelj i kako god da se ponašate u tim situacijama nećete to promeniti.

Roditeljstvo je teško i zahteva strpljenje da se stotinama puta ponovi jedna te ista stvar. Biti dete je isto teško, jer zahteva snagu i upornost da se stotinama puta ponovi ista stvar dok se ne nauči. Ovaj proces ne može da se ubrza, preskoči ili eliminiše. Jedina stvar koju roditelj može da uradi je da promeni perspektivu i prihvati da su neke stvari spore, dosadne i moraju se ponavljati mnogo puta. Neki roditelji svakoga dana imaju Dan mrmota jer od jutra do večeri ponavljaju iste stvari.

Ali, to je roditeljstvo.

  1. Granice se ne postavljaju kritikovanjem

Deca o svetu uče od roditelja, a samo učenje ne podrazumeva samo prikupljanje informacija. Jedna od najvažnijih stvari koje dete uči jeste kako da živi u društvu u kome odrasta i koja su pravila funkcionisanja tog društva. Deca moraju da znaju kada je bolje za njih da ograniče svoju autonomiju i samoekspresiju i da su u stanju da to i urade. Isto, moraju da nauče kako da tolerišu frustraciju, da se na adekvatan način nose sa frustracijama i da budu dosledni u tome.

Bez adekvatnih granica u njihovom okruženju, deca se osećaju uznemireno i bez kontrole.

Granice mogu da se postave u vidu kritike i posramljivanja ili mogu da se izgovore na čvrst način – pun poštovanja. Ramislite o tome na koji način vi volite da vam se obraćaju i krenite od toga. Da li bolje reagujete na viku i bes ili na primedbu izrečenu s poštovanjem i podržavanjem? Isto je i sa vašim detetom.

  1. Dete prolazi kroz brojne razvojne faze u svom odrastanju

Postoji bukvalno stotine normalnih, prirodnih prelaznih faza kroz koje prolaze deca dok ne postanu odrasli. Svest o ovome nam omogućava da ta zbunjujuća ponašanja stavimo u kontekst i pojačava mogućnost  da ćemo na ista odgovoriti adekvatno i podržavajuće. Delite iskustva sa drugim roditeljima, saveti i podrška mogu biti od velike pomoći.

  1. Svako dete je svet za sebe

Svako od vaše dece je jedinstven skup različitih karakteristika temperamenta sa kojima je rođeno, a na koje utiče čitav niz faktora po rođenju: red rođenja, roditeljske interakcije prema detetu, međusobni odnos roditelja i sredina u kojoj dete živi. Svi ovi faktori su u stalnoj međusobnoj sprezi i neprestano utiču jedni na druge oblikujući dete. Roditeljska ponašanja ne mogu biti ista prema detetu koje je bojažljivog temperamenta i njegovom bratu koji je reaktivan i lako plane. Svako dete je svet za sebe i roditelji moraju svoj vaspitni stil prilagođavati temperamentu deteta.

  1. Dete mora da se igra

Deca kroz igru uče i razvijaju se. Neophodno je detetu svakodnevno ostaviti dovoljno vremena za nestrukurisanu, samostalnu igru i istraživanje.

  1. Postoji trenutak za savetovanje, ali i trenutak za slušanje. Ne žurite sa rešavanjem detetovih problema.

Ako im dozvolimo, deca će umeti veoma dobro da reše problem na koje nailaze u svom razvoju i odrastanju. Roditelji često u nedostatku vremena i nestrpljenju  počnu da drže lekcije ili kritikuju dete, ne sačekavši da vide detetov pokušaj da problem samo reši.

Kada bi roditelji bili strpljiviji, bili bi iznenađeni koliko su njihova deca zapravo sposobna da samostalno donose zaključke i rešavaju probleme na koje nailaze.

Biti saslušan je terapeutski moćno i dopušta nam da dobro promislimo o stvarima i nađemo rešenje. Isto važi i za decu.

  1. Posedujte identitet van svog deteta

Za mnoge roditelje njihova deca su ne samo njihov svet, već i smisao života. Kao globalna ideja to ne mora da bude nezdravo, ali ne sme da odražava roditeljevu svakodnevicu. Svaki roditelj treba da neguje prijateljstva, strasti i hobije koja ih definišu kao individue, a da bi se osećao zadovoljno i ispunjeno. Svaki roditelj mora da ima vreme za sebe i vreme za odmor.

Ovo može biti teško za neke roditelje, jer će ih zaštitnički osećaj uveravati da deca nisu u stanju da budu bez njih, kao i da oni sami nisu sposobni da budu srećni bez dece u svojoj blizini.

  1. Ono što radite ima veći efekat od onoga što govorite

Način na koji komunicirate sa svojim detetom i živite svoj život biće detetova najveća škola u životu. Deca poseduju neverovatnu moć zapažanja i mnogo su intuitivnija nego što odrasli misle. Deca uvek posmatraju i znaju šta se u porodici dešava.

  1. Povezanost, zabava i kreativnost su najbolji načini da se promovišu pozitivna ponašanja i ostvari saradnja sa detetom

Strah i kontrola su efikasni na kratke staze. Na duže staze dete može postati ili potpuno blokirano ili će početi da pruža otpor kroz prkos i buntovno ponašanje. Dete u najvećoj meri kroz interakciju sa roditeljima formira sliku o sebi i osećaj samopouzdanja.

  1. Oblikovanje detetovog duha je jednako važno kao i oblikovanje ponašanja

Često stičemo utisak da je cilj roditeljstva da stvori poslušnu, vaspitanu decu. Ovo jesu poželjne osobine za većinu roditelja, ali nisu istinski kvaliteti koji doprinose razvoju srećnog i zdravog ljudskog bića.

Deca treba da razumeju važnost misli i emocija, a ne samo ponašanja. To im omogućava da bolje funkcionišu u odnosima sa drugim ljudima i da se bolje nose sa problemima. Adekvatna regulacija emocija je važna veština i jedan od najvažnijih ciljeva roditeljstva.

 

 

 

Autor: Katarina Višić

Psihoterapeut

0 komentara

Prosledi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Povezani članci