loader image

Kako temperament deteta određuje njegov život

nov 24, 2021 | O deci i roditeljstvu | 0 Komentara

U razgovorima često možemo čuti kako su deca toliko različita, „kao da ih nisu isti roditelji odgajali“. Takođe su prisutne i žalbe roditelja koji se osećaju nemoćno jer određeni vaspitni postupci koji su sa velikom uspešnošću delovali na jedno dete, sada sasvim drugačije utiču na mlađeg brata ili sestru. Jedan od razloga ovih individualnih razlika jeste temperament deteta koji određuje način reagovanja na različite draži i situacije.

 

Šta je temperament?

Sa temperamentom se rađamo i on predstavlja biološku osnovu ličnosti. Temperamentom se mogu objasniti lakoća, intenzitet i trajanje osećanja. Tačnije, temperament podrazumeva individualne razlike dece u njihovim emocionalnim i ponašajnim reakcijama na njihova iskustva, kao i sposobnost da te reakcije regulišu. Tako u svakodnevnom govoru za osobu koja je plahovita i čije reakcije su brze i intenzivne čujemo da je „temperamentna“.

(pexels-pixabay-47090)

Vrste temperamenta

Najpoznatija i najčešća klasifikacija temperamenta jeste ona koju je u V veku p.n.e. razvio poznati grčki lekar Hipokrat, a upotpunio drugi antički mislilac Galen.

Sangvinik – Osobe sangviničkog temperamenta vole raznolikost i zabavu. To su živahne osobe vedrog raspoloženja. Prepoznatljive su po svojoj društvenosti i lakoći sa kojom uspostavljaju odnose sa drugima. Njihove reakcije su brze, ali osećanja nisu jaka i ne traju dugo. Sangvinici brzo prelaze iz negativnog u pozitivno raspoloženje. Ovo je najčešći tip temperamenta kod osoba oba pola.

Kolerik – Kolerički temeprament imaju osobe koje naglo i intenzivno reaguju. Sklone su čestom uzbuđenju i brzim reakcijama. Dinamični su i razdražljivi, lako se naljute i intenzivno ispoljavaju svoj bes.

Flegmatik – U svakodnevnom govoru se često može čuti da su osobe koje sporo reaguju „flegmatici“. Ovu vrstu temperamenta odlikuju slabe reakcije koje se sporije manifestuju. Osobe flegmatičkog temperamenta odlikuje staloženost i slabija pokretljivost.

Melanholik – Melanholici reaguju retko, ali intenzivno. Njihova osećanja dugo traju i sklona su emocijama poput tuge i zabrinutosti. Reaguju na ono što je u vezi sa njihovom ličnošću i teško donose odluke.

Iako je ova podela često zastupljena, teško je jednu osobu svrstati u jedan tip temperamenta. Navedene ključne karakteristike su prisutne na kontinuumu i osobe različitog temperamenta ih mogu imati u određenoj meri.

Temperament deteta

Dečji psihijatri Stella Chess i Alexander Thomas su istraživanjem temperamenta kod dece izdvojili nekoliko faktora pomoću kojih se može odrediti kakvog je temperamenta dete:

  • nivo aktivnosti;
  • ritmičnost (pravilnost);
  • prilagodljivost;
  • prag odgovora na stimulaciju u životnoj sredini;
  • intenzitet reakcije na druge;
  • kvalitet raspoloženja;
  • nivo distrakcije ili raspon pažnje.

Tomas i Čes su došli do podatka da se većina dece od rođenja može svrstati u jedan od tri tipa temperamenta: deca lakog temperamenta ili fleksibilna deca (40% ispitanika), deca takozvanog teškog temperamenta ili aktivna i impulsivna deca (10%) i deca umerenog temperamenta ili oprezna i sporo pokretljiva deca (15%). Određeni broj dece pokazuje kombinaciju različitih vrsta temperamenata.

(Photo by Slava MKRVSKY from Pexels)

Deca „lakog temperamenta“ su pozitivno raspoložena, lako se prilagođavaju novim situacijama i imaju jasan raspored hranjenja i spavanja. Roditelji nemaju poteškoće prilikom vaspitavanja deteta sa ovim tipom temperament. Deca „teškog temperamenta“ ispoljavaju snažne reakcije, sporo prihvataju nove ljude i situacije i imaju neredovan raspored spavanja i hranjenja. Deca „umerenog temperamenta“ se nalaze između dva prethodno navedena tipa. Njih odlikuje neredovan raspored hranjenja i spavanja, ali nemaju snažne reakcije kao dete tzv. teškog temepramenta. Negativno reaguju na nova iskustva i tek nakon ponovljenog iskustva se prilagođavaju (Grijak, 2019).

Svako dete je jedinstveno, i u slučaju jednojajčanih blizanaca mogu se pronaći velike razlike. Neka deca veoma burno reaguju na neprijatnost, druga se vrlo brzo oraspolože. Dok su neka deca izuzetno prijatna u komunikaciji i ispoljavaju visok stepen radosti povodom novih iskustava, kod drugih se mogu zateći poteškoće prilikom umirivanja i samokontrole. Određenom broj dece vrlo lako polazi za rukom da zadrže pažnju, dok druga pokazuju poteškoće sa usmeravanjem pažnje. Svi se možemo setiti dece koja su „živahna“, ali i onih koji su „pasivni“.

Često je prisutno pitanje da li celokupno ponašanje deteta zavisi od njegovog temperamenta. Odgovor je odričan. Temperament predstavlja važan deo u razumevanju određene ličnosti, ali i brojni sredinski faktori utiču na razvoj jedne osobe. Povoljni uslovi iz sredine mogu pomoći u regulisanju i onih „teških crta temperamenta“.

Povezanost temperamenta deteta i načina reagovanja roditelja

Temperament deteta može biti veliki izazov za roditelja. Kada vidi da dete burno reaguje, da ne može da se kontroliše i da ima intenzivne agresvine ispade, za roditelja može biti izuzetno otežavajuće da razmišlja o temperamentu deteta, već i roditelj impulsivno ulazi u začarani krug reakcija, kako bi zadržao granicu i očuvao svoj autoritet.

(Photo by Elina Fairytale from Pexels)

Međutim, ukoliko roditelj na isti način ispoljava ljutnju kao dete i ne uspeva da kontroliše bes, svojim postupkom će još više aktivirati reakciju deteta koju zapravo želi da promeni. Tada roditelj ne ostavlja prostor detetu da razvija samoregulaciju svog ponašanja. Deca koja imaju tendenciju da češće i intenzivnije reaguju na situacije sa neprijatnim emocijama i koja imaju poteškoće sa njihovom regulacijom su ranjivija. Ona će burnije reagovati na stres, frustraciju ili problematično ponašanje roditelja i u većem su riziku da razviju socijalne, emocionalne ili probleme u ponašanju. Međutim, u sredinama koje ne karakterišu stres i gde vlada pozitivno iskustvo roditeljstva takva deca mogu sasvim uspešno funkcionisati, bez ispoljavanja problema u ponašanju.

Veoma je značajno da roditelji rade na osvešćivanju svojih emocija i uviđanju kako njihovo ponašanje utiče na crte temperamenta deteta. Razumevanjem deteta, roditelj će adekvatnije birati najefikasnije strategije za svoje dete i biće sposobniji da razume razlike između dece. Naravno, to ne znači da roditeljske granice nisu potrebne, već da je svakom detetu potreban jedinstven pristup.

 

Važne poruke

  1. Deca koja su osetljiva na negativno ponašanje roditelja, takvo ponašanje i izazivaju.
  2. Deca „teškog temperamenta“ često mogu okupirati veći deo pažnje roditelja, dok ona koja se lakše prilagođavaju, čije negativne reakcije kraće traju, mogu ostati u određenoj meri zapostavljena.
  3. Važno je da se roditelji ne vode stavom: „Dete je takvo, i ja tu ne mogu ništa“. Svako iskustvo osobe na određeni način oblikuje njegovu ličnost i ponašanje. Povoljna i brižna sredina pruža detetu sve prilike da se na adekvatan način razvija.

 

Reference:

  1. Prof. dr Đurđa Grijak (2019): Učenik – razvoj i učenje
  2. Wednesday Martin Ph.D: Wild Things and the Dance of Temperament in Step/family Life – Psychology Today
  3. Liliana Lengua, Ph.D: My Child’s Temperament and My Own Temper – Psychology Today
  4. Kiff, J. C, Lengua J. L., & Zalewski, M. (2011): Nature and Nurturing: Parenting in the Context of Child Temperament

Naslovna fotografija: Annie Spratt on unsplash

 

 

 

Autor: Jelena Janjić

Pedagog i sistemski porodični psihoterapeut

0 komentara

Prosledi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Povezani članci