loader image

Da li je vašem detetu potrebna terapija?

mar 31, 2020 | O deci i roditeljstvu | 0 Komentara

Priredile: Dragica Nenadić, specijalni pedagog i Katarina Višić, psihoterapeut

 

Prema našem iskustvu odrasli se često pitaju da li da potraže psihoterapijski tretman za svoje dete i gde da se obrate za pomoć.

Ako Vaše dete izgleda kao da mu je potrebna  pomoć, prvi korak koji trebate preduzeti jeste konsultacija sa profesionalcem koji se bavi mentalnim zdravljem. Svrha inicijalnog razgovora je utvrditi da li individualne poteškoće deteta zahtevaju terapeutsku intervenciju ili se radi o normalnoj razvojnoj fazi koja je uobičajena za detetov uzrast.

Neki od faktora koji se razmatraju na inicijalnom razgovoru su:

  • Koliko dugo postoji problem?
  • Da li ste već pokušavali da detetu pomognete na neki način da prevaziđe problem? Da li je dete dobro odreagovalo na taj pokušaj, ali se onda vratilo na problematično ponašanje ili je pokušaj bio neuspešan?
  • Koliko problem ometa svakodnevno funkcionisanje deteta, odnosno, koliko je ozbiljan problem? (pod svakodnevnim funkcionisanjem se smatra odlazak u vrtić ili školu, spavanje i ishrana, igra, druženje sa bratom/sestrom, vršnjacima)
  • Da li problem ometa porodično funkcionisanje? (npr. cela porodica satima uspavljuje dete, oba roditelja uče satima sa detetom, roditelji ulaze u međusobne konflikte povodom detetovog problema…)
  • Da li problem ometa akademska postignuća?
  • Da li problem ometa proces sazrevanja? (npr. dete ne želi da se odvoji od roditelja i igra se sa drugom decom)
  • Da li je problem neuobičajen za razvojni uzrast deteta ili se detetovo ponašanje razlikuje od ponašanja starijeg brata/sestre u tom uzrastu ili njegovih vršnjaka?
  • Da li postoji samo jedan izdvojen problem, ili je vidljivi problem samo deo većeg spektra problema, koji nije tako očigledan? (npr. problem sa spavanjem može biti i izdvojen (dete se plaši mraka ili čudovišta), ali može biti i deo većeg problema (strah od odvajanja od roditelja, strah da će se roditeljima nešto desiti, strah da se zaspi jer se ujutru neće probuditi i sl.)

Mala deca često pokazuju da su uznemirena direktno i jasno kroz ponašanje (budu besna, udaraju, plaču, ili iskazuju drugu vrstu upadljivog ponašanja) ili čak verbalizuju određeni problem (Plašim se da idem u vrtić, Mama više voli brata od mene, Plašim se da će tata otići kao što je deda otišao na nebo…). Nekada deca iskazuju probleme na mnogo suptilnije načine i često roditelji ili vaspitači propuste da primete promenu jer je nastajala vrlo sporo i u dužem vremenskom periodu. Na primer, deca mogu postati vrlo tiha i povučena (ponašanje koje naizgled nije problematično), odsutna, letargična, ne žele da se igraju sa drugom decom ili će pokazati manji stepen imaginacije u igri ili će igra biti neadekvatna zauzrast.

U slučaju da stručnjak koga ste konsultovali veruje da postoji problem, može vam preporučiti da uključite dete u tretman. Možete dobiti preporuku da odete kod određenog terapeuta ili da dete uključite u određenu vrstu terapije.

Postoji dosta izbora koji se odnose na tip profesionalaca koji će biti uključeni u tretman deteta. Profesionalci koji se bave mentalnim zdravljem dece imaju neke slične veštine i obuke, ali svaki ima i svoju jedinstvenu oblast stručnosti. Kako biste našli terapeuta, konsultujte sa sa vašim pedijatrom, vaspitačem, nastavnikom, ustanovom za mentalno zdravlje ili potražite pomoć u centru koji se bavi mentalnim zdravljem. Jedan od ovih izvora bi trebao da vas uputi ka profesionalcima koji su usko stručni za rad sa problematikom koju vaše dete ima.

.

Autor: Katarina Višić

Psihoterapeut

0 komentara

Prosledi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Povezani članci