loader image

Asertivni stil komunikacije

sep 5, 2020 | O životu | 0 Komentara

 

Asertivnost je veština o kojoj se često govori u kontekstu socijalnih i komunikacijskih veština. Sigurno ste čuli za ovaj pojam, iako možda ne znate šta tačno znači. U ovom članku detaljnije ćemo objasniti samo značenje pojma asertivnosti, po čemu se asertivno ponašanje razlikuje od pasivnog i agresivnog ponašanja, kao i na kojim se pravima i uverenjima temelji. Ovaj članak vam može pomoći da preispitate način na koji vi komunicirate, kao i kako biste mogli da promenite svoje ponašanje, sa ciljem da učinite svoju komunikaciju sa drugim ljudima efikasnijom.

 

Detaljnije o asertivnosti

Asertivnost zapravo možemo posmatrati na kontinuumu, gde je na jednom kraju pasivnost, koja podrazumeva poteškoće u izražavanju emocija, traženju usluga, saveta ili informacija, odbijanju zahteva drugih itd. Na drugom kraju kontinuuma je agresivnost, koja podrazumeva fokusiranost samo na sebe i nepoštovanje prava drugih. Dakle, asertivnost je tačka balansa između ova dva ekstrema. Asertivna osoba direktno izražava svoja osećanja, bori se za svoja, a ne ugrožava tuđa prava, uspostavlja dobre odnose sa drugima, ne plaši se neprijatnosti i zna da izađe na kraj sa neprijatnim situacijama.

Asertivno ponašanje uključuje:

– Otvorenost u izražavanju želja, mišljenja i osećanja i ohrabrivanje drugih da urade isto.

– Slušanje gledišta drugih i odgovaranje na adekvatan način, bez obzira da li se slažemo sa njihovim viđenjem ili ne.

– Prihvatanje odgovornosti i sposobnost da se odgovornost adekvatno delegira drugima.

– Redovno izražavanje cenjenja drugih ili poštovanja za ono što su uradili ili rade.

– Sposobnost da se priznaju greške i izvini za njih.

– Održavanje samokontrole.

– Prihvatanje drugih kao nama jednakih.

Osoba koja je razvila asertivan stil komunikacije zna da sluša druge ljude i uvek pokušava da shvati njihovo viđenje, kako bi razumela šta druga osoba želi. U komunikaciji je direktna i otvorena. Kada kritikuje, usmerava se na ponašanje koje joj smeta, dok zadržava stav poštovanja ličnosti. Spremna je da pohvali druge i da se izvini kada je to potrebno. Asertivne osobe lakše podnose stresne situacije, jer znaju kako da deeskaliraju situacije koje su neprijatne. Takođe, dobro se snalaze u konfliktnim situacijama i znaju kako da ih prevaziđu, jer uvek pozivaju na međusobno poštovanje. Kako bismo prevazišli konfliktne situacije neohodno je pregovaranje i saradnja. Oni omogućavaju da obe strane dožive da su njihova viđenja prepoznata i da su rešenja postignuta kroz uzajamno razumevanja i pregovore.

 

Asertivna prava

Asertivno ponašanje zasniva se na asertivnim pravima, koja su univerzalna za sve ljude i proizilaze iz postojanja samog čoveka kao humanog bića. Dakle, svaki čovek, zato što je čovek ima ova prava, problem je umeće njihovog korišćenja.

Asertivna prava obuhvataju:

  1. Pravo na samoodgovornost, tj. odgovornost za sopstveno mišljenje, osećanje i ponašanje, čime u stvari dajemo sebi slobodu izbora.
  2. Pravo da se ne dopadnemo drugima, odnosno, mislimo ili uradimo nešto što oni ne odobravaju
  3. Pravo na nepravdanje – imamo pravo na sopstvene izbore i sopstvene razloge, drugima ne moramo da se pravdamo, naročito kada znamo da oni ne odobravaju neki izbor koji smo napravili jer smo porcenili da je najbolji za nas. Kada se trudimo mnogo da se drugima dopadnemo i dobijemo njihovo odobravanje nismo verni sebi. Umesto da postupamo po svom nahođenju odustajemo od onoga što nam je važno ili jednostavno postupimo prema tuđim očekivanjima. Međutim, stalno prilagođavanje drugima obično vodi upravo suprotnom efektu-drugi nas manje poštuju i manje im se dopadamo.
  4. Pravo na granice, odnosno jasno definisanje šta nam smeta i na šta pristajemo. Ovo pravo sebi često oduzimamo radeći za druge stvari koje ne želimo da radimo, kao i kada preuzimamo odgovornost za druge i za rešavanje njihovih problema za koje su sami odgovorni. To radimo jer ne želimo da pokvarimo sliku koju drugi imaju o nama ili imamo pogrešna uverenja da smo dobra osoba samo kada pomažemo drugima, kada nas drugi vole i prihvataju. Ipak, svoju vrednost ne treba da baziramo na mišljenju drugih ljudi niti na bezrezervnom pomaganju.
  5. Pravo na promenu mišljenja. Potpuno je očekivano da ćemo promeniti svoje mišljenje pod uticajem novih znanja i iskustava. Međutim mnogi ljudi se plaše da kažu da su promenili mišljenje vezano za nešto jer ne žele da ih drugi vide kao prevrtljive ili nedosledne. Menjanje mišljenja odraz je naše sposobnosti da mislimo i nužno je za razvoj i napredovanje.
  6. Pravo na grešku. Često se plašimo da napravimo grešku jer ne pravimo tu bitnu razliku između bića i ponašanja, pa smatramo da ako išta pogrešno uradimo zapravo smo pogrešni kao osobe. Međutim, ono što je istina jeste da svi greše u svojim postupcima, ali da to ne umanjuje njihovu ličnu vrednost. Nekada nas strah od greške toliko pasivizira da ne pokušavamo ništa da uradimo, jer je jedino tada izvesno da nećemo grešiti. Sa druge strane, ljudi koji reaguju agresivno često teže da za svoje greške okrive druge ljude. Ljudi koji se ponašaju asertivno prihvataju mogućnost da su napravili grešku i spremni su da je priznaju i za nju prihvate odgovornost.
  7. Pravo na „Ne znam“. Ovo pravo podrazumeva našu svesnost da nemamo uvek sve informacije i da je moguće da u nekoj situaciji ne možemo doneti jasnu odluku ili formirati jasno mišljenje odmah. Zbog toga smo otvoreni za novo saznavanje.
  8. Pravo da ne razumemo nešto i tražimo dodatna objašnjenja. Bolje je otvoreno pitati druge za sve što nije u potpunosti jasno, jer tako izbegavao da nagađamo i tim donesemo pogrešne zaključke. Dodatne informacije nam omogućavaju bolje razumevanje druge osobe i izbegavanje nesporazuma.
  9. Pravo na sopstvenu logiku. Naš način razmišljanja može biti potpuno drugačiji od načina razmišljanja drugih ljud i to je skroz ok, sve dok uzajamno poštujemo te razlike. Prema sopstvenim kriterijumima biramo ono što želimo, vodeći se našim ličnim pravilima i sistemima vrednosti.
  10. Pravo da sudimo o sebi i budemo autonomni. Imamo pravo na sopstvenu autentičnost i nezavisnost od drugih, i pravo na sopstvene izbore. Ne treba da se osećamo krivim ili lošim, ako nismo po tuđoj meri savršenstva.

Asertivnost podrazumeva uzajamnu jednakost ovih navedenih prava među ljudima. Dakle, naša prava su jednaka pravima drugih ljudi. To znači da drugima dozvoljavamo da budu odgovorni za sebe, da nam se ne dopadnu, da se ne pravdaju za svoje izbore, da nam postave granice, da se predomisle, da naprave grešku, da imaju svoju logiku, da nešto ne znaju ili ne razumeju, da budu nezavisni od nas, i sude prema svojim kriterijumima, kao i da ne manipulišemo njima odbacivanjem i naklonošću kako bismo ih kontrolisali. Svaka osoba ima odgovornost da poštuje prava drugih.

 

Asertivna uverenja

Ono što često stoji kao prepreka asertivnijem ponašanju su naša pogrešna uverenja. Možda imamo uverenje da će nas drugi odbaciti ukoliko iskažemo iskreno svoje potrebe i osećanja, ili se zauzmemo za sebe. Možda verujemo da jedino ako nametnemo svoj stav možemo izbeći da nas drugi posmatraju kao gubitnike. Ili, mislimo da drugi moraju čitati naše misli ako im je stalo do nas. Jasno je da je način na koji se ponašamo uzrokovan uverenjima koja imamo. Kada usvojite asertivna uverenja i vaše ponašanje će biti asertivnije.

Više ćemo poštovati sebe, a i drugi će nas više poštovati ako se zauzimamo za sebe i jasno iskazujemo svojih želje i potrebe. Izbegavanje po svaku cenu da izazovemo neprijatna osećanja kod drugih vodi neiskrenim odnosima i u krajnjoj liniji povređuje i nas i druge. Kada drugim ljudima stavimo do znanja kako njihova ponašanja utiču na nas dajemo im šansu da to ponašanje promene. Ukoliko skrivamo svoja mišljenja i osećanja ili smo neiskreni, to deluje nepovoljno na odnose sa drugima i prepreka je razvijanju tih odnosa. Odnosi sa drugim ljudima postaju više zadovoljavajući i autentični ukoliko reagujemo iskreno i otvoreno i takođe ohrabrujemo druge ljude da u odnosu sa nama istupaju na taj način. Ako sami ne poštujemo svoja prava i otpisujemo ih, time druge ljude učimo da imaju prednosti u odnosu na nas. Asertvino ponašanje vodi stvaranju bližih i emocionalno ispunjenih odnosa sa drugima. Iako je asertacija nekad manje efikasno sredstvo za dostizanje ciljeva u odnosu na agresiju, ona maksimizira mogućnost da obe strane u odnosu postigu svoje ciljeve i zadovolje svoje potrebe.

 

Šta nije asertivnost?

Treba reći da asertivnost nije uspeh po svaku cenu, odnosno samo zato što se ponašamo asertivno ne znači da ćemo nužno postići ono što želimo u svakoj situaciji. Cilj asertivnosti je dobra komunikacija i ostvarivanje zdravih interpersonalnih odnosa. Često je potrebno balansirati naše potrebe sa potrebama drugih. Dakle, asertivnost sama po sebi ne garantuje uspeh, a njen cilj niji postizanje prednosti u odnosu na druge.

Takođe, samo zato što smo asertivni ne znači da moramo uvek i u svakoj situaciji biti 100 % otvoreni u izražavanju svega što mislimo i osećamo. Bitno je proceniti situaciju i prema njoj krojiti svoj odgovor. U nekim sitaucijama procenićete da vam je bolje da se povučete, što ne znači da ste pasivni, već odgovorni prema sebi i da ste procenili šta je u datoj situaciji najprikladnije.

Asertivnost takođe ne podrazumeva da smo uvek istrajni po svaku cenu. Moguće je da ćemo u nekim situacijama pod uticajem nekih argumenata koje smo saznali redefinisati svoje ciljeve ili promeniti svoje namere. To opet nije znak pasivnosti i povlačenja, već odraz našeg prava da donosimo sopstvene izbore, kao i da promenimo mišljenje.

 

Asertivnost je važna lična i interpersonalna veština

U svim svojim interakcijama sa drugima, na poslu ili kod kuće, za poslodavcem, klijentima ili kolegama, asertivnost vam može pomoći da se izrazite na jasan, otvoren i razuman način, bez potcenjivanja svojih ili tuđih prava.

Asertivnost vam omogućava da se ponašate u skladu sa svojim najboljim interesom. Da se zauzmete za sebe bez nepotrebne anksioznosti, da izrazite iskreno osećanja i pri tome se ne osećate neprijatno i da iskažete lična prava bez ugrožavanja prava drugih.

Zapamtite, asertivnost je uvek više prikladna nego pasivno ili agresivno ponašanje, čak i kada nije lako biti asertivan. Pokušajte da tretirate druge onako kako biste voleli vi da budete tretirani, sa poštovanjem i ljubaznošću. To će vam pomoći da se ponašate asertivno čak i u teškim situacijama

 

 

Literatura: Materijali za trenere asertivnosti koje je kreirala Danijela Živančević

Autor: Milica Nenadović

Psiholog i TA psihoterapeut u edukaciji

0 komentara

Prosledi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Povezani članci

Poremećaj prilagođavanja

Poremećaj prilagođavanja

Tokom života, svi se suočavamo sa različitim stresnim životnim događajima ili promenama, kao što su problemi na poslu, promena posla, preseljenje, raskid veze ili razvod, finansijske teškoće,...